Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Zigmund Gorazdowski

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Zigmund Gorazdowski

Spomendan
1. siječnja
Razdoblje
20. stoljeće

Život

Sveti Zigmund Gorazdowski rođen je 1. studenoga 1845. godine u Sanoku u zapadnoj Galiciji, u tadašnjem Austrijskom Carstvu, u plemićkoj i duboko kršćanskoj obitelji Szczęsnyja Gorazdowskoga i Aleksandre rođene Łazowske. Još kao dojenče čudesno je preživio krvavi seljački ustanak 1846. godine kada su ga roditelji sakrili pod mlinski kotač. U djetinjstvu je obolio od teške plućne bolesti koja je prerasla u tuberkulozu, prateći ga čitavoga života. Završio je gimnaziju u Przemyślu te je 1864. godine upisao studij prava na Sveučilištu u Lavovu. No, osjetivši neodoljiv svećenički poziv, napustio je pravne znanosti i 1866. stupio u lavovsko latinsko sjemenište. Zbog teških napadaja plućne bolesti morao je prekinuti studij radi liječenja, no uz Božju pomoć za svećenika je zaređen 21. srpnja 1871. godine u katedrali u Lavovu.

Svoju pastoralnu službu započeo je kao kapelan u Wojniłówu, Bukaczowcama i Gródeku. Tijekom strahovite pošasti kolere u Wojniłówu otac Zigmund je, prezirući pogibelj za vlastiti krhki život, danonoćno dvorio bolesnike, dijelio sakramente umirućima i vlastitim rukama polagao tijela preminulih u lijesove. Godine 1877. premješten je u Lavov, gdje je punih četrdeset godina bio župnik crkve svetoga Nikole. Bio je neumoran u katehizaciji djece i odraslih, napisavši pučki katekizam koji je doživio brojna izdanja, kao i priručnike za kršćanski odgoj mladeži.

Suočen s teškom bijedom radnika i beskućnika u Lavovu, otac Gorazdowski razvio je zadivljujuću karitativnu djelatnost. Utemeljio je dom i pučku kuhinju za siromahe, zavod za siromašne bogoslove, školu za siromašne djevojčice te Dom Djeteta Isusa za napuštenu siročad i samohrane majke. Kako bi osigurao trajno služenje najpotrebitijima, 17. veljače 1884. godine u Lavovu je osnovao Družbu sestara svetoga Josipa. Zbog njegove bezgranične ljubavi puk ga je prozvao »Ocem siromaha i svećenikom beskućnika« te »biserom lavonskoga klera«. Iscrpljen bolestima i neprestanim radom, preminuo je sveto u Lavovu 1. siječnja 1920. godine u sedamdeset i petoj godini života.

Čuda

Svetost oca Zigmunda Gorazdowskoga Gospodin je potvrdio mnogim milostima za života i nakon smrti. Za njegovu beatifikaciju Crkva je pomno ispitala i potvrdila čudo ozdravljenja koje se dogodilo po njezinu zagovoru. Liječnička komisija Kongregacije za kauze svetaca potvrdila je 18. siječnja 2001. godine da je naglo i cjelovito izlječenje teško oboljele osobe bilo znanstveno neobjašnjivo naravnim medicinskim zakonima.

Za njegovu kanonizaciju ispitano je i priznato drugo veliko čudo ozdravljenja, koje su liječnici i teolozi Svete Stolice potvrdili 2004. godine, potvrđujući da je posrijedi nadnaravni Božji zahvat izmoljen po zagovoru svetoga Zigmunda.

Štovanje i zaštitništvo

Postupak za proglašenje svetim otvoren je u Lavovu 1989. godine. Papa Ivan Pavao II. potvrdio je junački stupanj njegovih kreposti 1999. godine, a svečano ga je beatificirao 26. lipnja 2001. godine na hipodromu u Lavovu tijekom svoga povijesnoga pohoda Ukrajini. Svetim ga je proglasio papa Benedikt XVI. 23. listopada 2005. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu.

Njegovi zemaljski ostaci počivaju u kapeli samostana Sestara svetoga Josipa u Lavovu. Liturgijski spomendan slavi se 1. siječnja, na dan njegova preminuća za nebo. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom talaru s kolarom, s katekizmom ili raspelom u ruci, okružen siromašnom djecom i bolesnicima kojima pruža očinsku zaštitu.

Isti dan, 1. siječnja, slave se i