Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Spomen › Blaženi Edvard Poppe

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Edvard Poppe

Spomendan
10. lipnja
Razdoblje
20. stoljeće

Život

Blaženi Edvard Poppe (Edward Poppe) rodio se krajem devetnaestoga stoljeća u Temseu u Flandriji u Belgiji, u pobožnoj obitelji pekara. Odazvavši se Božjemu pozivu, stupio je u sjemenište te je 1916. godine zaređen za svećenika Gentške biskupije. Iako je od mladosti bio izrazito krhka zdravlja i patio od srčanih tegoba, otac Edvard je gorio neugasivim duhovnim žarom.

Djelovao je kao kapelan u radničkoj župi u Gentu, gdje se posvetio djeci, siromašnim radnicima i bolesnicima. Njegova je duhovnost bila duboko euharistijska i marijanska: neumorno je propovijedao da je Isus u svetohraništu srce i izvor svakoga kršćanskog života. Postao je gorljivi apostol euharistijskoga križarskoga pokreta među djecom, učeći ih čestoj i dostojnoj svetoj pričesti. Kroz svoje brojne duhovne spise, članke i knjige, koje su se čitale diljem Flandrije, snažno je poticao svećenike i bogoslove na svetost života i vjernost molitvi.

Iscrpljen stalnom bolešću i srčanim udarima, morao se povući u Moerzeke pokraj Dendermondea, gdje je djelovao kao duhovnik sestara svetoga Vinka. Svoju je bolesničku postelju pretvorio u žarište molitve i žrtve za posvećenje svećenika i obraćenje grješnika. Preminuo je u Moerzekeu 10. lipnja 1924. godine u trideset i četvrtoj godini života, s očima uprtim u sliku Presvetoga Srca Isusova.

Štovanje i zaštitništvo

Edvarda Poppea blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 3. listopada 1999. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 10. lipnja, na dan njegova preminuća. Njegovo tijelo počiva u posebnoj spomen-kapeli u Moerzekeu u Belgiji, kamo hodočaste mnogi svećenici i bogoslovi. Prikazuje se u svećeničkom talaru s euharistijskom pokaznicom ili kaležom u ruci i katekizmom.

Isti dan, 10. lipnja, slave se i