SVETICA · DJEVICA
Sveta Faustina Kowalska
- Spomendan
- 5. listopada
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1938.
Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području, Najštovaniji na talijanskom području, Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na poljskom području, Najštovaniji na portugalskom području, Najštovaniji na slovenskom području
Život
Sveta Faustina Kowalska, krsnim imenom Helena, rođena je 25. kolovoza 1905. u selu Głogowiec u središnjoj Poljskoj, kao treće od desetero djece u siromašnoj i pobožnoj težačkoj obitelji tesara Stanisława Kowalskoga i majke Marianne. Krštena je u župnoj crkvi svetoga Kazimira u Świnice Warckie. Već u sedmoj godini života, tijekom izlaganja Presvetoga Oltarskog Sakramenta, osjetila je u srcu privlačan Božji poziv na posvećeni život. Zbog neimaštine pohađala je školu tek nešto manje od tri godine, a u šesnaestoj godini otišla je od kuće raditi kao kućna pomoćnica u Aleksandrówu i Łódźu kako bi pomogla roditeljima.
U dobi od osamnaest godina zatražila je od roditelja dopuštenje za odlazak u samostan, no oni su to odbili zbog obiteljskih dugova. Helena se pokušala prilagoditi svjetovnomu životu, no jednoga dana 1924. godine, dok je bila na plesu u parku u Łódźu, doživjela je potresno viđenje izranjenoga i izbičevanoga Isusa koji ju je upitao: »Dokle ću te podnositi i dokle ćeš me odgađati?« Smjesta je napustila zabavu, otišla u katedralu i u molitvi primila nalog da odmah otputuje u Varšavu. Bez novca i prtljage stigla je u glavni grad te je nakon mnogih odbijanja 1. kolovoza 1925. primljena u Družbu sestara Naše Gospe od Milosrđa. Novicijat je započela 30. travnja 1926., primivši redovnički habit i ime sestra Marija Faustina od Presvetoga Sakramenta. Vječne zavjete položila je 1. svibnja 1933. u krakovskim Łagiewnikima.
U samostanima u Varšavi, Płocku, Vilniusu i Krakovu obavljala je najskromnije poslove kuharice, vrtlarice i vratarice, vjerno vršeći redovničko pravilo u potpunoj skrovitosti i poniznosti. No njezin je unutarnji život bio ispunjen izvanrednim mističnim milostima, viđenjima, skrivenim stigmama i trajnim razgovorima s Isusom, koji ju je nazvao »tajnicom svoga milosrđa«. U Płocku, u samostanskoj ćeliji 22. veljače 1931., ukazao joj se Gospodin u bijeloj haljini s dvjema zrakama, crvenom i blijedom, koje izviru iz Njegova probodenoga Srca, i zapovjedio joj: »Naslikaj sliku prema onome što vidiš, s potpisom: Isuse, uzdam se u Tebe! Želim da se ta slika štuje najprije u vašoj kapeli, a onda u cijelome svijetu«. U Vilniusu joj je Gospodin providio mudroga duhovnika, blaženoga Mihaela Sopoćka, pod čijim je vodstvom slikar Eugeniusz Kazimirowski 1934. godine izradio prvu sliku Milosrdnoga Isusa. Ondje joj je 1935. Gospodin objavio i molitvu Krunice Božjega milosrđa, obećavajući izvanredne milosti onima koji je budu molili, osobito u času smrti. Po nalogu svojih duhovnika, oca Sopoćka i oca Józefa Andrasza u Krakovu, sestra Faustina je sve svoje mistične doživljaje i Isusove riječi bilježila u opsežan »Dnevnik«, remek-djelo kršćanske mistike.
Iscrpljena strogim postom, teškom tuberkulozom pluća i probavnoga sustava te mističnim suobličenjem s mukom Spasiteljevom, sestra Faustina je sve patnje strpljivo prikazivala za obraćenje grješnika. Preminula je sveto u samostanu u krakovskim Łagiewnikima 5. listopada 1938. u 22 sata i 45 minuta, u dobi od samo trideset i tri godine.
Čuda
Svetost sestre Faustine i istinitost njezina poslanja Bog je posvjedočio velikim čudesima. Za njezinu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje Maureen Digan iz Sjedinjenih Američkih Država, koja je bolovala od teškoga i neizlječivoga limfedema s pedeset operacija i djelomičnom amputacijom noge; nakon molitve na Faustininu grobu u Krakovu 28. ožujka 1981. trenutačno je i potpuno ozdravila.
Za kanonizaciju je priznato čudo ozdravljenja američkoga svećenika Ronalda Pytela iz Baltimorea. Otac Pytel patio je od teške stenoze aorte i zatajenja srca s trajnim oštećenjem lijeve klijetke. Dana 5. listopada 1995., tijekom molitve s relikvijama blažene Faustine na obljetnicu njezine smrti, otac Pytel pao je na tlo i ustao potpuno zdrav, a liječnici su potvrdili da je njegovo srce u trenu zadobilo savršenu funkciju, što je medicina proglasila neobjašnjivim.
Štovanje i zaštitništvo
Posmrtni ostaci svete Faustine Kowalske počivaju u svetištu Božjega milosrđa u Łagiewnikima u Krakovu, koje je postalo jedno od najvećih svjetskih hodočasničkih odredišta. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 18. travnja 1993., a 30. travnja 2000. proglasio ju je prvom sveticom Velikoga jubileja. Tom je prigodom papa ustanovio i svetkovinu Božjega milosrđa za cijelu Crkvu u prvu nedjelju po Uskrsu.
Njezin se liturgijski spomendan u općem rimskom kalendaru slavi 5. listopada, na dan njezina rođenja za nebo.
Isti dan, 5. listopada, slave se i
- Blaženi Bartolo Longo, laik 20. stoljeće
- Blaženi Rajmund iz Capue de Vineis, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Sancto iz Core, prezbiter 4. stoljeće
- Sveta Ana Schäffer, djevica 20. stoljeće
- Sveta Flora od Beaulieua, djevica 14. stoljeće
- Sveti Apolinar od Valencea, biskup 6. stoljeće
- Sveti Atilan od Zamore, biskup 10. stoljeće
- Sveti Froilan od Leóna, biskup 10. stoljeće
- Sveti Meinulf od Böddekena, đakon 9. stoljeće
- Sveti Placid, monah 6. stoljeće
- Blaženi Marijan Skrzypczak, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Matej Carreri, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Petar iz Imole, vitez 13. stoljeće
- Blaženi Vilim Hartley, Ivan Hewett, prezbiteri, i Robert Sutton, mučenici 16. stoljeće
- Sveta Haritina, mučenica 4. stoljeće
- Sveta Mamlaha, djevica i mučenica 4. stoljeće
- Sveti Jeronim od Neversa, biskup 9. stoljeće
- Sveti Trankvilin Ubiarco, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti trierski mučenici, mučenici 4. stoljeće