Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Sveta Faustina Kowalska

Sveta Faustina Kowalska
Klikni za povećanje
×
Sveta Faustina Kowalska
Sveta Faustina Kowalska. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Faustina Kowalska

Spomendan
5. listopada
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1938.

Život

Sveta Faustina Kowalska, krsnim imenom Helena, rođena je 25. kolovoza 1905. u selu Głogowiec u središnjoj Poljskoj, kao treće od desetero djece u siromašnoj i pobožnoj težačkoj obitelji tesara Stanisława Kowalskoga i majke Marianne. Krštena je u župnoj crkvi svetoga Kazimira u Świnice Warckie. Već u sedmoj godini života, tijekom izlaganja Presvetoga Oltarskog Sakramenta, osjetila je u srcu privlačan Božji poziv na posvećeni život. Zbog neimaštine pohađala je školu tek nešto manje od tri godine, a u šesnaestoj godini otišla je od kuće raditi kao kućna pomoćnica u Aleksandrówu i Łódźu kako bi pomogla roditeljima.

U dobi od osamnaest godina zatražila je od roditelja dopuštenje za odlazak u samostan, no oni su to odbili zbog obiteljskih dugova. Helena se pokušala prilagoditi svjetovnomu životu, no jednoga dana 1924. godine, dok je bila na plesu u parku u Łódźu, doživjela je potresno viđenje izranjenoga i izbičevanoga Isusa koji ju je upitao: »Dokle ću te podnositi i dokle ćeš me odgađati?« Smjesta je napustila zabavu, otišla u katedralu i u molitvi primila nalog da odmah otputuje u Varšavu. Bez novca i prtljage stigla je u glavni grad te je nakon mnogih odbijanja 1. kolovoza 1925. primljena u Družbu sestara Naše Gospe od Milosrđa. Novicijat je započela 30. travnja 1926., primivši redovnički habit i ime sestra Marija Faustina od Presvetoga Sakramenta. Vječne zavjete položila je 1. svibnja 1933. u krakovskim Łagiewnikima.

U samostanima u Varšavi, Płocku, Vilniusu i Krakovu obavljala je najskromnije poslove kuharice, vrtlarice i vratarice, vjerno vršeći redovničko pravilo u potpunoj skrovitosti i poniznosti. No njezin je unutarnji život bio ispunjen izvanrednim mističnim milostima, viđenjima, skrivenim stigmama i trajnim razgovorima s Isusom, koji ju je nazvao »tajnicom svoga milosrđa«. U Płocku, u samostanskoj ćeliji 22. veljače 1931., ukazao joj se Gospodin u bijeloj haljini s dvjema zrakama, crvenom i blijedom, koje izviru iz Njegova probodenoga Srca, i zapovjedio joj: »Naslikaj sliku prema onome što vidiš, s potpisom: Isuse, uzdam se u Tebe! Želim da se ta slika štuje najprije u vašoj kapeli, a onda u cijelome svijetu«. U Vilniusu joj je Gospodin providio mudroga duhovnika, blaženoga Mihaela Sopoćka, pod čijim je vodstvom slikar Eugeniusz Kazimirowski 1934. godine izradio prvu sliku Milosrdnoga Isusa. Ondje joj je 1935. Gospodin objavio i molitvu Krunice Božjega milosrđa, obećavajući izvanredne milosti onima koji je budu molili, osobito u času smrti. Po nalogu svojih duhovnika, oca Sopoćka i oca Józefa Andrasza u Krakovu, sestra Faustina je sve svoje mistične doživljaje i Isusove riječi bilježila u opsežan »Dnevnik«, remek-djelo kršćanske mistike.

Iscrpljena strogim postom, teškom tuberkulozom pluća i probavnoga sustava te mističnim suobličenjem s mukom Spasiteljevom, sestra Faustina je sve patnje strpljivo prikazivala za obraćenje grješnika. Preminula je sveto u samostanu u krakovskim Łagiewnikima 5. listopada 1938. u 22 sata i 45 minuta, u dobi od samo trideset i tri godine.

Čuda

Svetost sestre Faustine i istinitost njezina poslanja Bog je posvjedočio velikim čudesima. Za njezinu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje Maureen Digan iz Sjedinjenih Američkih Država, koja je bolovala od teškoga i neizlječivoga limfedema s pedeset operacija i djelomičnom amputacijom noge; nakon molitve na Faustininu grobu u Krakovu 28. ožujka 1981. trenutačno je i potpuno ozdravila.

Za kanonizaciju je priznato čudo ozdravljenja američkoga svećenika Ronalda Pytela iz Baltimorea. Otac Pytel patio je od teške stenoze aorte i zatajenja srca s trajnim oštećenjem lijeve klijetke. Dana 5. listopada 1995., tijekom molitve s relikvijama blažene Faustine na obljetnicu njezine smrti, otac Pytel pao je na tlo i ustao potpuno zdrav, a liječnici su potvrdili da je njegovo srce u trenu zadobilo savršenu funkciju, što je medicina proglasila neobjašnjivim.

Štovanje i zaštitništvo

Posmrtni ostaci svete Faustine Kowalske počivaju u svetištu Božjega milosrđa u Łagiewnikima u Krakovu, koje je postalo jedno od najvećih svjetskih hodočasničkih odredišta. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 18. travnja 1993., a 30. travnja 2000. proglasio ju je prvom sveticom Velikoga jubileja. Tom je prigodom papa ustanovio i svetkovinu Božjega milosrđa za cijelu Crkvu u prvu nedjelju po Uskrsu.

Njezin se liturgijski spomendan u općem rimskom kalendaru slavi 5. listopada, na dan njezina rođenja za nebo.

Isti dan, 5. listopada, slave se i