Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Rafael Guízar y Valencia

Blaženi Rafael Guízar y Valencia
Klikni za povećanje
×
Blaženi Rafael Guízar y Valencia
Blaženi Rafael Guízar y Valencia. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP

Blaženi Rafael Guízar y Valencia

Spomendan
6. lipnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1938.

Život

Sveti Rafael Guízar y Valencia rođen je 26. travnja 1878. u mjestu Cotija u meksičkoj državi Michoacán, u bogatoj i pobožnoj zemljoposjedničkoj obitelji Prudencija Guízara i Natividad rođene Valencia, kao jedno od jedanaestero djece. U devetoj godini ostao je bez majke. Školovao se kod isusovaca, a 1891. stupio je u malo sjemenište u Cotiji te nastavio studij u Zamori. Za svećenika je zaređen 1. lipnja 1901. godine. Odmah se posvetio pučkim misijama, a 1903. osnovao je družbu Misionarki nade i otvorio besplatne škole za siromašnu djecu. Zbog iznimnoga propovjedničkog žara papa Pio X. dodijelio mu je 1905. naslov apostolskoga misionara.

Kada je u Meksiku buknula revolucija praćena žestokim protuvjerskim progonima, otac Guízar osnovao je katolički list i tiskaru u Ciudad de Méxicu, koje su revolucionari ubrzo uništili. Vlasti su ga dvaput osudile na smrt, pa je morao prijeći u potpunu ilegalu. Prerušavao se u uličnoga prodavača, svirača s harmonikom i liječnika homeopata kako bi potajno ulazio u domove, tješio bolesnike i dijelio sakramente. Pratio je čak i ranjenike po bojištima pod krinkom trgovca. Godine 1915. morao je pobjeći u progonstvo u Sjedinjene Države, potom u Gvatemalu i na Kubu, gdje je neumorno propovijedao na stotinama pučkih misija.

Dok se nalazio u Havani, u kolovozu 1919. imenovan je biskupom Veracruza (Jalape). Za biskupa je posvećen u havanskoj katedrali 30. studenoga 1919. te se odmah vratio u domovinu. Po dolasku se suočio s posljedicama razornoga potresa, pomažući unesrećenima i dijeleći im hranu. Svoju je prostranu biskupiju obilazio jašući na magarcu, odjeven u skromno odijelo, a sav novac dijelio je siromasima, zbog čega su ga prozvali »biskupom siromaha«. Njegova glavna briga bio je odgoj svećenika, pa je unatoč zabranama vodio tajno sjemenište koje je neprestano selio s mjesta na mjesto. Često je govorio: »Biskup može ostati bez mitre, štapa pa i katedrale, ali nikada bez sjemeništa, jer o njemu ovisi budućnost Crkve!«

Za vrijeme predsjednika Callesa i krvoločnoga progona Crkve u doba Cristera, biskup Guízar proveo je devet godina u progonstvu ili tajnom pastoralnom radu. Kada je guverner Veracruza izdao nalog da ga se ubije na licu mjesta, neustrašivi se biskup sam pojavio u guvernerovu uredu, zapanjivši progonitelja svojom hrabrošću. Iscrpljen progonima i srčanim udarom, osiromašen do krajnosti, preminuo je u Ciudad de Méxicu 6. lipnja 1938. godine, ležeći ponizno na podu skromne sobe. Kada je njegovo tijelo ekshumirano 28. svibnja 1950. godine, pronađeno je potpuno neraspadnuto.

Štovanje i zaštitništvo

Posmrtni ostaci svetoga Rafaela Guízara y Valencije počivaju u katedrali u Xalapi u Meksiku, kamo neprestano hodočaste tisuće vjernika. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 29. siječnja 1995. u Rimu, a papa Benedikt XVI. svečano ga je kanonizirao 15. listopada 2006. godine.

Njegov liturgijski spomendan u Rimokatoličkoj Crkvi slavi se 6. lipnja, na dan njegova rođenja za nebo.

Isti dan, 6. lipnja, slave se i