Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blažena Marija Antonina Kratochwil

BLAŽENICA · DJEVICA I MUČENICA

Blažena Marija Antonina Kratochwil

Spomendan
2. listopada
Razdoblje
20. stoljeće

Život

Blažena Marija Antonina Kratochwil, u krštenju nazvana Marija Ana, rođena je 21. kolovoza 1881. godine u Vitkovicama kod Ostrave. Njezini su roditelji onamo stigli iz mjesta Węgierska Górka u potrazi za poslom, a otac je radio u ljevaonici. Obitelj se 1885. godine vratila u zavičaj te se nastanila u Bielskom. Privučena redovničkim pozivom i radom s mladeži, Marija Ana je 1901. godine stupila u kongregaciju Školskih sestara Naše Gospe, posvećenu kršćanskom odgoju i obrazovanju. Redovničke zavjete položila je 1906. godine, uzevši ime sestra Marija Antonina.

Kao osposobljena učiteljica, sestra Antonina je poučavala u poljskoj osnovnoj školi u Karvini u dva navrata, od 1906. do 1909. te od 1910. do 1917. godine. Nakon obnove neovisne Poljske djelovala je u Lavovu, gdje je predavala sve do 1925. godine. Od 1925. do 1932. godine vodila je katolički internat, potom je boravila u Tłumaczu obrazujući sestre za učiteljsku službu, a od 1931. do 1939. godine bila je ravnateljica škole za pripravnice u Lavovu. Odlikovala se iznimnom pedagoškom mudrošću, majčinskom blagošću i dubokim duhovnim životom.

Izbijanjem Drugoga svjetskoga rata i sovjetskom okupacijom, škole su zatvorene, a sestre prognane. Sestra Antonina s redovnicama se sklonila u Mikuličyn, no sovjetske su vlasti i taj samostan zatvorile, oduzele imovinu i zabranile nošenje redovničkoga odijela. Nakon njemačke okupacije Lavova i okolice, Gestapo je 9. srpnja 1942. godine uhitio sestru Mariju Antoninu i još šest njezinih susestara. Zatočene su u zatvoru u Stanislavovu, današnjem Ivano-Frankivsku, nagurane u ćeliju s mnoštvom žena.

U zatvoru je vladalo nečovječno postupanje prema uhićenicima, osobito prema zatočenim Židovkama. Kada je sestra Antonina vidjela okrutnost gestapovaca, javno se i hrabro usprotivila zlostavljanju zatočenih žena. Zbog te kršćanske odvažnosti bila je podvrgnuta zvjerskom premlaćivanju. Vraćena je u ćeliju sva u krvi, u tolikim ranama da više nije mogla ležati na leđima. Podnoseći glad, mučenja i poniženja, sestra Antonina nije gubila vjeru, nego je molila, hrabrila susestre i laikinje te svjedočila Kristovu ljubav i praštanje. Kada su sestre krajem rujna 1942. puštene na slobodu, sestra Antonina bila je smrtno iscrpljena i zaražena pjegavim tifusom. Prebačena je u bolnicu, gdje je preminula pet dana nakon izlaska iz zatvora, 2. listopada 1942. godine. Pokopana je na groblju Sapieżyński u Stanislavovu.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 13. lipnja 1999. godine u Varšavi, u skupini 108 poljskih mučenika Drugoga svjetskoga rata. Njezin liturgijski spomendan slavi se 2. listopada, na dan njezine svete smrti. U umjetnosti se prikazuje u redovničkom odijelu Školskih sestara Naše Gospe, s križem i palmom mučeništva u ruci.

Isti dan, 2. listopada, slave se i