BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Filip Rinaldi
- Spomendan
- 5. prosinca
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1931.
Život
Blaženi Filip Rinaldi rođen je 28. svibnja 1856. u mjestu Lu Monferrato u pokrajini Alessandria u Pijemontu, kao osmo od devetero djece u pobožnoj težačkoj obitelji Cristofora Rinaldija i Antonije rođene Brezza. Kao petogodišnji dječak prvi je put susreo svetoga Ivana Bosca koji je 1861. prolazio kroz njegovo rodno selo sa svojim dječacima. Osnovno obrazovanje započeo je u salezijanskom kolegiju u Mirabellu Monferratu, gdje mu je odgojitelj bio Paolo Albera, no ubrzo se vratio na obiteljsko imanje. U ranoj mladosti Filip je bio rastrgan između mirnoga seoskog života na zemlji i svećeničkoga poziva; čak se spremao i na ženidbu. No don Bosco ga nije zaboravljao: slao mu je pisma i knjige, a 1876. osobno ga je posjetio i nagovorio da pođe putem posvećenoga života.
U studenome 1877. Filip je stupio u salezijansku kuću u Sampierdareni, namijenjenu kasnim zvanjima. Iako mu je povratak knjizi i učenju u dvadeset i prvoj godini bio iznimno težak, ustrajao je uz pomoć don Bosca, koji mu je 20. listopada 1879. osobno obukao svećeničko odijelo. Prve redovničke zavjete položio je 13. kolovoza 1880. u ruke samoga utemeljitelja. Iako isprva nije namjeravao postati svećenik nego brat laik, na traženje poglavara prihvatio je teološki studij te je 23. prosinca 1882. zaređen za svećenika u katedrali u Ivrei. Don Bosco mu je smjesta povjerio vodstvo kuće za kasna zvanja u Mathiju.
Godine 1889. blaženi Mihael Rua, prvi don Boscov nasljednik, poslao je oca Filipa u Španjolsku za ravnatelja salezijanske kuće u Sarrià pokraj Barcelone. Tri godine kasnije imenovan je provincijalom za Španjolsku i Portugal. Pod njegovim mudrim i neumornim vodstvom na Pirenejskom poluotoku otvoreno je šesnaest novih salezijanskih kuća i zavoda te je pokrenuo glasoviti vjerski časopis. Godine 1901. vratio se u Torino kao generalni vikar družbe.
Nakon smrti don Alberta 1921. godine, Opći sabor družbe izabrao je 24. travnja 1922. don Filipa Rinaldija za trećega vrhovnog poglavara salezijanaca. Njegov je mandat donio golem misionarski polet: tijekom njegova vodstva broj salezijanaca porastao je sa šest na deset tisuća, a u prekooceanske misije, napose u Indiju i Japan, poslao je više od tisuću i osam stotina braće. Osobito je prepoznao ulogu laika u posvećenju svijeta, pa je 1917. utemeljio svjetovni institut Dragovoljki don Bosca. Iscrpljen bolešću srca od koje je patio od 1928., preminuo je sveto u Torinu 5. prosinca 1931. godine u sedamdeset i petoj godini života.
Čuda
Za beatifikaciju oca Filipa Rinaldija Crkva je priznala čudesno ozdravljenje sestre Carle De Noni, redovnice Misionarki Muke Gospodina našega Isusa Krista. Dana 20. travnja 1945., pred sam kraj Drugoga svjetskog rata u Italiji, tramvaj kojim je sestra putovala noseći pomoć partizanima mitraljirao je saveznički zrakoplov. Sestra Carla zadobila je smrtonosne rane: zdrobljenu i uništenu donju čeljust, probijena pluća s izljevom krvi u prsište i teške prijelome. Liječnici su proglasili slučaj beznadnim i vratili je u samostan u očekivanju smrti. Redovnička je zajednica započela usrdne molitve utječući se zagovoru sluge Božjega Filipa Rinaldija. Na ljeto iste godine sestra je naglo ustala, skinula zavoje i progovorila, a rendgenski snimci potvrdili su da se potpuno uništena kost donje čeljusti u cijelosti čudesno obnovila, što je liječnička komisija u Rimu proglasila znanstveno neobjašnjivim.
Štovanje i zaštitništvo
Posmrtni ostaci blaženoga Filipa Rinaldija počivaju u kripti bazilike Marije Pomoćnice u Torinu, pokraj groba svetoga Ivana Bosca. Postupak za njegovu beatifikaciju otvoren je 1947. godine, a papa Ivan Pavao II. priznao je njegove herojske kreposti 3. siječnja 1987. Isti ga je papa svečano proglasio blaženim 29. travnja 1990. na Trgu svetoga Petra u Rimu.
Njegov liturgijski spomendan u Rimokatoličkoj Crkvi i salezijanskoj obitelji slavi se 5. prosinca, na dan njegova prijelaza u nebesku slavu.
Isti dan, 5. prosinca, slave se i
- Blaženi Nikola Stensen (Steno), biskup 17. stoljeće
- Sveta Krespina Tagorska, mučenica 4. stoljeće
- Sveti Gerald od Brage, biskup 15. stoljeće
- Sveti Lucid od Aquare, monah 11. stoljeće
- Sveti Sava Posvećeni, opat 6. stoljeće
- Blaženi Bartolomej Fanti, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Narcis Putz, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Ivan Almond, prezbiter i mučenik 17. stoljeće