BLAŽENIK · BISKUP
Blaženi Nikola Stensen (Steno)
- Spomendan
- 5. prosinca
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1686.
Život
Blaženi Nikola Stensen, u znanstvenom svijetu poznat kao Niels Steensen ili Nicolaus Steno, rođen je 1. siječnja 1638. godine u Kopenhagenu u Danskoj, u obitelji luteranskoga zlatara. Kao mladić posvetio se studiju medicine i prirodnih znanosti na sveučilištu u Kopenhagenu, a usavršavanje je nastavio u Amsterdamu i Leidenu. Bio je genijalni istraživač: već u dvadeset i drugoj godini otkrio je izvodni kanal zaušne žlijezde, koji po njemu nosi naziv Stenonov vod, a dokazao je i da je srce mišić, a ne izvor topline ili sjedište duše.
Nakon putovanja po Francuskoj, 1666. godine stigao je u Firencu na dvor toskanskoga velikog vojvode Ferdinanda II. de' Medicija. Ondje je nastavio anatomska istraživanja te postavio temelje moderne geologije i stratigrafije svojim glasovitim djelom objavljenim 1669. godine, u kojemu je objasnio postanak fosila i taloženje stijena. Vodio se glasovitim načelom: "Lijepe su stvari koje se vide, ljepše one koje se spoznaju, a daleko najljepše one koje se još ne znaju".
Gledajući procesiju Tijelova u Livornu u lipnju 1666. godine, Nikola je bio duboko ganut vjerom katoličkoga puka u stvarnu Kristovu prisutnost u Euharistiji. Nakon dugih nutarnjih borbi i traženja istine, 2. studenoga 1667. u Firenci je prešao na katoličku vjeru. Zbog toga se više nije mogao trajno vratiti u Dansku, gdje su vladali strogi zakoni protiv katolika. Uskoro je osjetio poziv na potpuno posvećenje Bogu. Za svećenika je zaređen u Firenci 1675. godine, a 1677. papa Inocent XI. imenovao ga je naslovnim biskupom Tiziopolisa i apostolskim vikarom za sjeverne misije, sa sjedištem u Hannoveru.
Kao biskup na protestantskom sjeveru Europe razvio je neumoran apostolski rad. Živio je u krajnjem osobnom siromaštvu, odričući se svega i dijeleći svoj prihod siromasima. Djelovao je u Münsteru, Hamburgu i Schwerinu, neumorno braneći katoličku istinu, podjeljujući sakramente i tješeći malu katoličku zajednicu. Iscrpljen postom, naporima i bolešću, preminuo je u Schwerinu 25. studenoga 1686. godine, u četrdeset i osmoj godini života.
Štovanje i zaštitništvo
Na želju toskanskoga velikog vojvode Cosima III., zemni ostaci blaženoga Nikole prevezeni su u Firencu i položeni u kriptu bazilike svetoga Lovre, gdje i danas počivaju u posebnoj kapeli. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 23. listopada 1988. godine u Rimu. Njegov liturgijski spomendan slavi se 5. prosinca.
Isti dan, 5. prosinca, slave se i
- Blaženi Filip Rinaldi, prezbiter 20. stoljeće
- Sveta Krespina Tagorska, mučenica 4. stoljeće
- Sveti Gerald od Brage, biskup 15. stoljeće
- Sveti Lucid od Aquare, monah 11. stoljeće
- Sveti Sava Posvećeni, opat 6. stoljeće
- Blaženi Bartolomej Fanti, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Narcis Putz, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Ivan Almond, prezbiter i mučenik 17. stoljeće