BLAŽENIK · REDOVNIK
Blaženi Bonaventura iz Barcelone Gran
- Spomendan
- 11. rujna
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1684.
Život
Blaženi Bonaventura iz Barcelone, krsnim imenom Miguel Baptista Gran Peris, rođen je 24. studenoga 1620. godine u Riudomsu u Kataloniji u skromnoj seljačkoj obitelji. U mladosti je radio kao pastir i poljodjelac, provodeći sate u molitvi. Premda je težio za samostanom, iz poslušnosti prema ocu oženio se u osamnaestoj godini, no supruga mu je umrla nakon samo nekoliko mjeseci. Nakon njezine smrti, 14. srpnja 1640. stupio je među franjevce reformate u samostanu Sant Miquel d'Escornalbou, uzevši ime Bonaventura. Punih sedamnaest godina proveo je u samostanima u Kataloniji kao brat laik, obavljajući najjednostavnije službe kuhara, vratara i bolničara.
Godine 1658. uputio se u Rim, gdje je postao vratar u irskom kolegiju svetoga Izidora. Prepoznat po svojoj iznimnoj svetosti i strogosti života, uz podršku kardinala Barberinija i dopuštenje pape Aleksandra VII. započeo je 1662. godine u Ponticelli Sabinu osnutak samostana za strogi molitveni život u samoći. Tako je utemeljio franjevačku reformelu (Riformella), poseban ogranak unutar reda posvećen trajnoj molitvi, strogom siromaštvu i pokori.
Glavno središte reformele postao je samostan svetoga Bonaventure na Palatinu u Rimu, koji je podignut po njegovoj želji. Brat Bonaventura bio je cijenjeni duhovni savjetnik četvorice papa: Aleksandra VII., Klementa IX., Klementa X. i Inocenta XI. Iz Rima je u rodni Riudoms poslao svete relikvije mučenika. Iscrpljen dobrovoljnim pokorama, postovima i radom za siromahe, preminuo je u samostanu na Palatinu u Rimu 11. rujna 1684. godine.
Čuda
Blaženi Bonaventura bio je poznat po daru ozdravljanja bolesnika. Priznata su čudesna ozdravljenja žene koja je 1790. teško stradala pri padu s konja i trenutno ozdravila po njegovu zagovoru, te majke koja se 1818. probudila iz trodnevne kome nakon poroda kada su na nju položene njegove relikvije.
Štovanje i zaštitništvo
Blaženim ga je proglasio papa Pio X. 10. lipnja 1906. godine. Spomendan mu se slavi 11. rujna. Njegovi zemni ostaci preneseni su 1972. godine iz Rima u njegov rodni Riudoms u crkvu svetoga Jakova Apostola, gdje se svake godine 24. studenoga nose u svečanoj procesiji.
Isti dan, 11. rujna, slave se i
- Sveti Daniel (Deiniol) od Bangora, biskup i opat 6. stoljeće
- Sveti Elija Špiljski (Speleot), monah 10. stoljeće
- Sveti Feliks i Regula, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Ivan Gabrijel Perboyre, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Leudin (Bodo) od Toula, biskup 7. stoljeće
- Sveti Pacijent od Lyona, biskup 5. stoljeće
- Sveti Pafnuc Tebejski, biskup 4. stoljeće
- Sveti Prot i Hijacint, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Sacerdos od Lyona, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Franjo Mayaudon, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Gaspar Koteda, Franjo Takeya i Petar Shichiemon, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Josip Marija Segura Penadés, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Petar Alkantarski Villanueva Larrayoz, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Adelfije od Remiremonta, opat 7. stoljeće