SVETAC · PREZBITER I MUČENIK
Sveti Ivan de Brito
- Spomendan
- 4. veljače
- Razdoblje
- 17. stoljeće
Život
Sveti Ivan de Brito, portugalski isusovac i misionar, rođen je 1. ožujka 1647. godine u Lisabonu u visokoj plemićkoj obitelji Salvadora de Brita Pereire, guvernera Rio de Janeira. Odgajan je na kraljevskom dvoru kao drug u igri budućega kralja Petra II. Teško oboljevši u djetinjstvu, majka ga je zavjetovala svetom Franji Ksaverskom obukavši ga u mali isusovački habit, nakon čega je dječak čudesno ozdravio. U prosincu 1662. godine, unatoč protivljenju dvora, stupio je u novicijat Družbe Isusove u Lisabonu. Zaređen je za svećenika 1673. godine te je iste godine napustio sjaj dvora i otplovio u Indiju.
Nakon dolaska u Gou i boravka u Maduraiju, otac Ivan je shvatio da evanđelje može doprijeti do indijskoga naroda jedino ako se navjestitelj posve poistovjeti s njihovim načinom života. Prihvatio je običaje indijskih pokornika (pandaraswami): obukao je žutu haljinu od gruba platna, hodao bosonog, hranio se isključivo rižom i vodom jednom dnevno te spavao na goloj zemlji. Naučio je tamilske običaje i jezik te se nastanio u kraljevstvu Marava, području u koje se niti jedan Europljanin prije nije usudio kročiti.
Njegov svetački život, post i čudesna ljubav privukli su tisuće ljudi te je krstio mnoštvo obraćenika svih kasti. Kada se 1687. godine privremeno vratio u Portugal radi izvješća o misijama, kralj Petar II. ponudio mu je visoke časti i odgoj kraljevske djece, no Ivan je to odbio želeći se vratiti svome stadu i položiti život za Krista. Vrativši se u Maravu, obratio je i krstio lokalnoga princa Tadaya Thevu, koji je u skladu s kršćanskim moralom otpustio sve priležnice osim zakonite žene. Jedna od otpuštenih žena bila je nećakinja kralja Marave, što je raspalilo bijes poganskih svećenika i kraljevskoga dvora.
Otac Ivan uhićen je i podvrgnut teškim zlostavljanjima. Osuđen je na smrt iz mržnje prema kršćanskoj vjeri. Dana 4. veljače 1693. godine u Oriyuru u Indiji mirno je kleknuo na pijesak, pomolio se za kralja i svoje krvnike, nakon čega mu je krvnik mačem odrubio glavu, a potom mu odsjekao ruke i noge. Svojom krvlju posvetio je indijsku zemlju i primio neprolaznu krunu mučeništva.
Čuda
Sveti Ivan de Brito učinio je mnoga čudesa za života u Indiji. Njegovom su molitvom ozdravljali gubavci i slijepi, a zabilježeno je da se pijesak na mjestu njegova mučeništva u Oriyuru na čudesan način obojio u crveno te se i danas tamo nalazi crveni pijesak koji hodočasnici s pobožnošću uzimaju kao znamen njegove prolivene krvi.
Štovanje i zaštitništvo
Svetim ga je proglasio papa Pio XII. 22. lipnja 1947. godine, nakon što ga je Pio IX. beatificirao 1853. godine. Njegov liturgijski spomendan slavi se 4. veljače. Svetište njegova mučeništva u Oriyuru u Indiji privlači stotine tisuća hodočasnika svih vjera. Zaštitnik je portugalskih misionara, kateketa i Crkve u južnoj Indiji.
Isti dan, 4. veljače, slave se i
- Sveta Ivana Valoška, kraljica i redovnica 16. stoljeće
- Sveti Eutihije Rimski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Gilbert od Sempringhama, prezbiter 12. stoljeće
- Sveti Izidor Peluzijski, prezbiter 5. stoljeće
- Sveti Josip iz Leonesse, prezbiter 17. stoljeće
- Sveti Nikola Studit, opat 9. stoljeće
- Sveti Raban Mauro, biskup 9. stoljeće
- Blaženi Ivan Speed, mučenik 16. stoljeće
- Sveti Aventin od Chartresa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Aventin od Troyesa, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Filej, biskup, i Filorom, vojni tribun, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Papije, Diodor i Klaudijan, mučenici 3. stoljeće