SVETAC · BISKUP I CRKVENI NAUČITELJ
Sveti Franjo Saleški
- Spomendan
- 24. siječnja
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1622.
BiskupiCrkveni naučiteljiOpći rimski kalendar
Među najštovanijima: Najštovaniji na engleskom području, Najštovaniji na francuskom području
Život
Sveti Franjo Saleški rođen je 21. kolovoza 1567. godine u dvorcu Sales pokraj Thorensa u savojskoj plemićkoj obitelji. Školovao se u Parizu kod isusovaca, gdje je studirao retoriku, filozofiju i teologiju. Ondje je pretrpio tešku duhovnu krizu i strah od vječnoga propadanja, od koje se oslobodio klečeći pred slikom Majke Božje, predavši se u potpunosti Božjem milosrđu i položivši zavjet čistoće. Na sveučilištu u Padovi završio je studij prava i postigao doktorat obaju prava 1592. godine. Iako mu je otac namijenio visoku svjetovnu sudačku službu i bogatu ženidbu, Franjo se odlučio za duhovni stalež te je 1593. godine zaređen za prezbitera i postavljen za prepozita ženevskoga kaptola sa sjedištem u Annecyju.
Već sljedeće godine dragovoljno se javio za opasno poslanje u pokrajinu Chablais uz Ženevsko jezero, koja je bila prešla na kalvinizam. Putujući pješice i izlažući život stalnim pogiblima, Franjo je strpljivošću, blagošću i molitvom nastojao doprijeti do srdaca ljudi. Kako ga mnogi nisu htjeli javno slušati, počeo je pisati kratke letke s tumačenjem katoličke istine, koje je noću umetao pod vrata kuća i lijepio po zidovima. Njegov evanđeoski pristup urodio je povratkom desetaka tisuća ljudi u krilo Katoličke Crkve. Godine 1602. posvećen je za biskupa Ženeve, no stolovao je u Annecyju jer je Ženeva bila u rukama protestanata.
Kao pastir provodio je reforme Tridentskoga sabora, poučavao vjeronauk djecu i odrasle, obilazio nepristupačne planinske župe te se brinuo za siromahe i nevoljnike. Njegova dobrota i krotkost postale su uzrečica. Godine 1604. u Dijonu je upoznao pobožnu udovicu Ivanu Francisku de Chantal, s kojom je 1610. godine u Annecyju utemeljio Red Pohoda Marijina, namijenjen ženama i djevojkama slabijega zdravlja koje su željele nasljedovati Krista u skrovitosti i djelotvornoj ljubavi. Napisao je bezvremenska djela kršćanske duhovnosti, među kojima se ističu Uvod u pobožni život, namijenjen laicima koji žive usred svijeta, te Rasprava o Božjoj ljubavi. Prateći savojski dvor, u prosincu 1622. godine stigao je u Lyon, gdje je boravio u skromnoj sobi samostanskoga vrtlara. Ondje ga je pogodila kap te je, predavši se riječima Božja volja neka bude, preminuo 28. prosinca 1622. godine u pedeset i šestoj godini života.
Čuda
Gospodin je svetoga Franju obdario izvanrednim darom obraćanja zabludjelih duša i uvidom u tajne ljudskoga srca. Nakon njegova preminuća na njegovu su se grobu u Annecyju dogodila brojna čudesna ozdravljenja, o kojima su svjedočili mnogi vjernici i redovnice, a njegovo je srce ostalo neraspadnuto.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti Franjo Saleški u općem se kalendaru slavi 24. siječnja, na dan prijenosa njegovih relikvija u Annecy, dok se u Martirologiju spominje i na dan svoje smrti, 28. prosinca. Njegovo tijelo počiva u bazilici Pohođenja u Annecyju, a neraspadnuto srce čuva se u samostanu u Trevisu. Blaženim ga je proglasio papa Aleksandar Sedmi 1661. godine, a isti ga je papa kanonizirao 19. travnja 1665. godine. Papa Pio Deveti proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1877. godine, a papa Pio Jedanaesti proglasio ga je 1923. godine nebeskim zaštitnikom pisaca, novinara i katoličkih publicista. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ruhu s perom, knjigom svojih spisa i plamtećim srcem.
Isti dan, 24. siječnja, slave se i
- Blažena Marija Poussepin, djevica 18. stoljeće
- Blažena Paula Gambara Costa, udovica 16. stoljeće
- Blaženi Timotej (Josip) Giaccardo, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Babil Antiohijski, biskup i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Felicijan od Foligna, biskup 3. stoljeće
- Sveti Sabinijan od Troyesa, mučenik 3. stoljeće
- Blaženi Vilim Ireland, prezbiter, i Ivan Grove, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Vincent Lewoniuk i dvanaest drugova, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Esuperancije od Cingolija, biskup 5. stoljeće