Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 17. stoljeće › Životopisi › Sveti Franjo Saleški

Sveti Franjo Saleški
Klikni za povećanje
×
Sveti Franjo Saleški
Sveti Franjo Saleški. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP I CRKVENI NAUČITELJ

Sveti Franjo Saleški

Spomendan
24. siječnja
Razdoblje
17. stoljeće
Smrt
1622.

Život

Sveti Franjo Saleški rođen je 21. kolovoza 1567. godine u dvorcu Sales pokraj Thorensa u savojskoj plemićkoj obitelji. Školovao se u Parizu kod isusovaca, gdje je studirao retoriku, filozofiju i teologiju. Ondje je pretrpio tešku duhovnu krizu i strah od vječnoga propadanja, od koje se oslobodio klečeći pred slikom Majke Božje, predavši se u potpunosti Božjem milosrđu i položivši zavjet čistoće. Na sveučilištu u Padovi završio je studij prava i postigao doktorat obaju prava 1592. godine. Iako mu je otac namijenio visoku svjetovnu sudačku službu i bogatu ženidbu, Franjo se odlučio za duhovni stalež te je 1593. godine zaređen za prezbitera i postavljen za prepozita ženevskoga kaptola sa sjedištem u Annecyju.

Već sljedeće godine dragovoljno se javio za opasno poslanje u pokrajinu Chablais uz Ženevsko jezero, koja je bila prešla na kalvinizam. Putujući pješice i izlažući život stalnim pogiblima, Franjo je strpljivošću, blagošću i molitvom nastojao doprijeti do srdaca ljudi. Kako ga mnogi nisu htjeli javno slušati, počeo je pisati kratke letke s tumačenjem katoličke istine, koje je noću umetao pod vrata kuća i lijepio po zidovima. Njegov evanđeoski pristup urodio je povratkom desetaka tisuća ljudi u krilo Katoličke Crkve. Godine 1602. posvećen je za biskupa Ženeve, no stolovao je u Annecyju jer je Ženeva bila u rukama protestanata.

Kao pastir provodio je reforme Tridentskoga sabora, poučavao vjeronauk djecu i odrasle, obilazio nepristupačne planinske župe te se brinuo za siromahe i nevoljnike. Njegova dobrota i krotkost postale su uzrečica. Godine 1604. u Dijonu je upoznao pobožnu udovicu Ivanu Francisku de Chantal, s kojom je 1610. godine u Annecyju utemeljio Red Pohoda Marijina, namijenjen ženama i djevojkama slabijega zdravlja koje su željele nasljedovati Krista u skrovitosti i djelotvornoj ljubavi. Napisao je bezvremenska djela kršćanske duhovnosti, među kojima se ističu Uvod u pobožni život, namijenjen laicima koji žive usred svijeta, te Rasprava o Božjoj ljubavi. Prateći savojski dvor, u prosincu 1622. godine stigao je u Lyon, gdje je boravio u skromnoj sobi samostanskoga vrtlara. Ondje ga je pogodila kap te je, predavši se riječima Božja volja neka bude, preminuo 28. prosinca 1622. godine u pedeset i šestoj godini života.

Čuda

Gospodin je svetoga Franju obdario izvanrednim darom obraćanja zabludjelih duša i uvidom u tajne ljudskoga srca. Nakon njegova preminuća na njegovu su se grobu u Annecyju dogodila brojna čudesna ozdravljenja, o kojima su svjedočili mnogi vjernici i redovnice, a njegovo je srce ostalo neraspadnuto.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Franjo Saleški u općem se kalendaru slavi 24. siječnja, na dan prijenosa njegovih relikvija u Annecy, dok se u Martirologiju spominje i na dan svoje smrti, 28. prosinca. Njegovo tijelo počiva u bazilici Pohođenja u Annecyju, a neraspadnuto srce čuva se u samostanu u Trevisu. Blaženim ga je proglasio papa Aleksandar Sedmi 1661. godine, a isti ga je papa kanonizirao 19. travnja 1665. godine. Papa Pio Deveti proglasio ga je crkvenim naučiteljem 1877. godine, a papa Pio Jedanaesti proglasio ga je 1923. godine nebeskim zaštitnikom pisaca, novinara i katoličkih publicista. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ruhu s perom, knjigom svojih spisa i plamtećim srcem.

Isti dan, 24. siječnja, slave se i