Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 17. stoljeće › Životopisi › Sveti Robert Bellarmino

Sveti Robert Bellarmino
Klikni za povećanje
×
Sveti Robert Bellarmino
Sveti Robert Bellarmino. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP I CRKVENI NAUČITELJ

Sveti Robert Bellarmino

Spomendan
17. rujna
Razdoblje
17. stoljeće
Smrt
1621.

Život

Sveti Robert Bellarmino rođen je 4. listopada 1542. godine u plemićkoj, ali osiromašenoj obitelji u Montepulcianu u Toskani. Bio je sin Vincenza Bellarmina i Cinzije Cervini, sestre pape Marcela Drugoga. Od rane mladosti odlikovao se bistrinom uma, pjesničkim darom i ljubavlju prema latinskim klasicima, no unatoč mogućnosti svjetovnoga uspona i očevu protivljenju, Robert je odlučio posvetiti život Bogu. U rujnu 1560. godine stupio je u novicijat Družbe Isusove u Rimu. Studirao je u Rimu, Firenci i Mondovìju, a bogoslovne je nauke nastavio u Padovi i dovršio na glasovitom sveučilištu u Louvainu u Flandriji, gdje je 1570. godine zaređen za prezbitera.

U Louvainu je postao prvi isusovački profesor teologije, predajući o nauku svetoga Tome Akvinskoga te stječući velik ugled kao predavač i propovjednik čije su riječi privlačile i katoličke i protestantske slušatelje. Papa Grgur Trinaesti pozvao ga je 1576. godine u Rim, povjerivši mu novoosnovanu katedru za kontroverzije na Rimskom kolegiju. Plod njegova dugotrajnoga i predanoga rada bilo je monumentalno djelo u više svezaka, Rasprave o prijeporima kršćanske vjere protiv krivovjernika našega doba, koje je postalo glavno apologetsko uporište Katoličke obnove diljem Europe. Svojim je spisima jasno i blago, snagom Svetoga pisma, crkvene predaje i razuma, branio katolički nauk, zbog čega su ga suvremenici nazvali čekićem heretika.

Godine 1592. postao je rektor Rimskoga kolegija, a bio je i duhovni vođa svetomu Alojziju Gonzagi, kojega je s ljubavlju pratio sve do njegove blažene smrti. Sudjelovao je i u radu na mjerodavnom izdanju Vulgate, takozvanoj Klementinskoj Bibliji. Papa Klement Osmi imenovao ga je 1599. godine kardinalom, rekavši da Crkva Božja nema njemu ravnoga po učenosti. Godine 1602. posvećen je za nadbiskupa Capue. Kao pastir dosljedno je proveo obnoviteljske odluke Tridentskoga sabora, propovijedao puku, obilazio župe i posvećivao se siromasima. Nakon tri godine pozvan je natrag u Rim, gdje je kao pouzdani savjetnik više papa služio u rimskim kongregacijama, vodeći brigu o čistoći vjere i obrani prava Svete Stolice. Unatoč kardinalskoj časti živio je u strogoj osobnoj skromnosti i jednostavnosti, lišen svake raskoši. Iscrpljen dugotrajnim radom i starostima, predao je dušu Gospodinu u Rimu 17. rujna 1621. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Robert Bellarmino slavi se 17. rujna, na dan svojega preminuća. Njegovi posmrtni ostaci počivaju u crkvi svetoga Ignacija u Rimu, u blizini groba svetoga Alojzija Gonzage, kako je sam za života želio. Blaženim ga je proglasio papa Pio Jedanaesti 1923. godine, a isti ga je papa uvrstio među svece 29. lipnja 1930. godine te ga 1931. godine proglasio crkvenim naučiteljem. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u kardinalskom ruhu ili isusovačkom habitu, s perom, knjigama svojih teoloških rasprava i raspelom. Vjernici ga časte kao nebeskoga zaštitnika kateheta, bogoslova, kanonika i crkvenih učilišta.

Isti dan, 17. rujna, slave se i