Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 17. stoljeće › Životopisi › Blažena Ana od svetog Bartolomeja

Blažena Ana od svetog Bartolomeja
Klikni za povećanje
×
Blažena Ana od svetog Bartolomeja
Blažena Ana od svetog Bartolomeja. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Ana od svetog Bartolomeja

Spomendan
7. lipnja
Razdoblje
17. stoljeće
Smrt
1626.

Život

Blažena Ana od svetoga Bartolomeja, rođena kao Ana García Manzanas, rođena je 1. listopada 1549. godine u selu Almendral de la Cañada pokraj Ávile u Staroj Kastilji, u Španjolskoj. Bila je šesto od sedmero djece u pobožnoj i radišnoj obitelji. Kada je imala samo deset godina, ostala je bez oca i majke, pa su je starija braća zadužila za čuvanje seoskih stada. U toj osami i tišini pašnjaka Ana je provodila sate u molitvi i razmatranju Isusove muke, dijeleći svoj kruh s prosjacima. Kada su je braća htjela prisiliti na brak, ona je to odlučno odbila, položila zavjet čistoće i potražila savjet kod mjesnoga župnika, koji ju je uputio k sestrama u Ávili.

Dana 2. studenoga 1570. godine stupila je u samostan svetoga Josipa u Ávili, prvi samostan koji je utemeljila sveta Terezija Avilska. Bila je prva sestra laikica ili pomoćnica primljena u terezijansku obnovu Karmela, a prve zavjete položila je 15. kolovoza 1572. godine pod imenom Ana od svetoga Bartolomeja. U samostanu je s velikom poniznošću i ljubavlju obavljala najteže poslove: bila je kuharica, vratarica i bolničarka. Sveta Terezija prepoznala je njezinu iznimnu jednostavnost, iskrenost i mudrost duha te ju je odabrala za svoju nerazdvojnu pratiteljicu, njegovateljicu i tajnicu. Iako je do tada bila nepismena, Ana je uz pomoć majke Terezije na čudesan način brzo naučila pisati i prepisivati njezina pisma. Pratila je Tereziju na njezinim posljednjim putovanjima, a sveta je majka izdahnula upravo u Aninu naručju u samostanu Alba de Tormes 4. listopada 1582. godine.

Nakon Terezijine smrti Ana se neumorno borila za očuvanje izvornoga duha terezijanske obnove. Godine 1604. bila je među odabranim sestrama koje su pošle u Francusku prenijeti obnovljeni Karmel. Tamo su je francuski poglavari, unatoč njezinu protivljenju, premjestili iz staleža pomoćnih sestara među korne redovnice te je postala priorica samostana u Pontoiseu, Parizu i Toursu. U svim je službama branila izvornu jednostavnost i pravilo reda, odolijevajući pritiscima da se ublaže samostanske stege.

Godine 1611. otišla je u Flandriju te je 1612. godine osnovala samostan bosonogih karmelićanki u Antwerpenu, gdje je ostala priorica sve do kraja života. Svojom molitvom, mudrošću i duhovnim vodstvom postala je oslonac cijeloga grada. Po nalogu svojih poglavara napisala je duhovnu Autobiografiju, brojna pisma i pouke za novakinje. Preminula je u Antwerpenu u dubokoj starosti, 7. lipnja 1626. godine, u sedamdeset i sedmoj godini života.

Čuda

Život blažene Ane bio je ispunjen čudesnim uslišanjima, viđenjima i mističnim darovima. U mladosti je bila pogođena iznenadnom uzetošću, od koje je čudesno ozdravila čim su je donijeli pred kapelu svetoga Bartolomeja, po kojemu je kasnije uzela redovničko ime. Njezino učenje pisanja u zreloj dobi smatralo se pravim čudom po zagovoru svete Terezije.

Za vrijeme opsada grada Antwerpena 1622. i 1624. godine, njezina je neprestana molitva pred Presvetim Sakramentom na čudesan način spasila grad od napada protivničkih četa, zbog čega su je građani prozvali osloboditeljicom Antwerpena. U postupku beatifikacije Crkva je priznala dva iznimna čuda: trenutno ozdravljenje oca Leopolda od svetoga Ivana Krstitelja od teškoga gnojnog čira na mozgu i meningitisa, te čudesno izlječenje francuske kraljice Marije de' Medici od smrtonosnoga tifusa.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan blažene Ane od svetoga Bartolomeja slavi se 7. lipnja. Njezine relikvije s poštovanjem se čuvaju u karmelićanskom samostanu u Antwerpenu. Papa Klement Dvanaesti priznao je njezine herojske kreposti 1735. godine, a papa Benedikt Petnaesti svečano ju je proglasio blaženom 6. svibnja 1917. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu, zazvavši je kao zaštitnicu mira usred vihora Prvoga svjetskoga rata. Časti se kao nebeska zaštitnica grada Antwerpena, mira među narodima i bolesnika. U umjetnosti se prikazuje u habitu bosonogih karmelićanki s raspelom, perom i knjigom u ruci, često uz lik svete Terezije Avilske.

Isti dan, 7. lipnja, slave se i