SVETAC · PREZBITER
Sveti Ivan Leonardi
- Spomendan
- 9. listopada
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1609.
Život
Sveti Ivan Leonardi rođen je oko 1541. godine u mjestu Diecimo, nedaleko od grada Lucce u Toskani, u pobožnoj obitelji skromnih zemljoposjednika. Od rane se mladosti odlikovao ljubavlju prema sabranosti, osami i molitvi. U Lucci je izučio ljekarnički zanat te je punih deset godina radio kao ljekarnik, no Božji je poziv u njegovu srcu bio snažniji od svjetovnoga zvanja. U zrelim je godinama napustio ljekarnu, posvetio se studiju bogoslovlja te je 22. prosinca 1572. godine zaređen za svećenika.
Odmah nakon ređenja posvetio se kršćanskomu odgoju djece i mladeži u svojoj župi, osnivajući Bratovštinu kršćanskoga nauka kako bi vjernike poučio temeljnim vjerskim istinama u duhu Tridentskoga sabora. Zajedno s nekolicinom subraće svećenika utemeljio je 1. rujna 1574. godine u crkvi Svete Marije od Ruže u Lucci novu redovničku zajednicu, koja je poslije dobila ime Red regularnih klerika Majke Božje. Svrha zajednice bila je obnova apostolskoga života među svećenicima, širenje pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji, uvođenje klanjanja pred Presvetim Sakramentom u pobožnosti četrdeset sati i poticanje vjernika na čestu svetu pričest.
Njegovo beskompromisno zalaganje za evanđeosku obnovu naišlo je na žestok otpor svjetovnih vlasti u Lucci. Lažno optužen za narušavanje javnoga reda i nepoštovanje vlasti, prognan je iz rodnoga grada. Ivan je pronašao utočište u Rimu, gdje ga je svesrdno primio papa Klement VIII.. U Rimu je upoznao svetoga Filipa Nerija, koji mu je postao mudar duhovni vođa i veliki oslonac. Ivan je gorio od želje da ode u daleke misije u Ameriku, no Filip ga je odvratio, rekavši mu da je njegova misija upravo u srcu Crkve. Papa ga je imenovao apostolskim vizitatorom sa zadatkom da provede tridentsku obnovu u drevnim benediktinskim kongregacijama Monteverginea i Vallombrose, što je Ivan izvršio s velikom razboritošću i odlučnošću.
Godine 1601. papa mu je povjerio rimsku crkvu Santa Maria in Portico s čudotvornom ikonom Majke Božje, koja je postala sjedište njegova reda. Zajedno sa španjolskim prelatom Juanom Bautistom Vivesom, Ivan je 1603. godine u Rimu udario temelje misionarskoga sjemeništa, iz kojega su se kasnije razvili glasoviti kolegij i zbor za širenje vjere (Propaganda Fide). Neumoran u apostolatu, razbolio se pomažući svojoj subraći tijekom epidemije groznice u Rimu. Iscrpljen teškim naporima i bolešću, preminuo je sveto 9. listopada 1609. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Klement XI. proglasio ga je časnim slugom Božjim 1701. godine, papa Pio IX. proglasio ga je blaženim 10. studenoga 1861. godine, a papa Lav XIII. unio je njegovo ime u Rimski martirologij. Svetim ga je svečano proglasio papa Pio XI. 17. travnja 1938. godine. Njegov se spomendan u liturgiji slavi 9. listopada, na dan njegova preminuća. Svečevo tijelo počiva pod oltarom u crkvi Santa Maria in Campitelli u Rimu. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkom ruhu s križem u ruci ili pred likom Majke Božje, okružen knjigama katekizma. Odlukom pape Benedikta XVI. 2006. godine proglašen je nebeskim zaštitnikom svih ljekarnika i farmaceuta.
Isti dan, 9. listopada, slave se i
- Sveti Abraham, praotac vjere Stari zavjet
- Sveti Adeodat od Montecassina, opat i mučenik 9. stoljeće
- Sveti Dionizije, biskup, Rustik, prezbiter, i Eleuterije, đakon, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Donin (Domnin) iz Fidenze, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Gunter, pustinjak 11. stoljeće
- Sveti Inocent od Bezgrešne Canoura Arnau, prezbiter, i osam drugova, mučenici 20. stoljeće
- Sveti Sabin iz Bigorrea, pustinjak 5. stoljeće
- Sveta Publija Antiohijska, monahinja 4. stoljeće
- Sveti Bernard od Montsalvyja, opat 12. stoljeće
- Sveti Diodor, Diomed i Didim, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Donin iz Città di Castella, pustinjak 4. stoljeće
- Sveti Gizlen (Ghislain), opat 7. stoljeće
- Sveti Ljudevit Bertrand, prezbiter 16. stoljeće