SVETAC · BISKUP
Sveti Ivan de Ribera
- Spomendan
- 6. siječnja
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1611.
Život
Sveti Ivan de Ribera rođen je 20. ožujka 1532. godine u Sevilli, u jednoj od najuglednijih španjolskih plemićkih obitelji. Njegov otac Pedro Afán de Ribera bio je vojvoda od Alcalá i potkralj Napulja. Ivan je rano ostao bez majke, no odgojen je u postojanoj kršćanskoj vjeri. U dobi od deset godina primio je tonzuru, a potom je upućen na sveučilište u Salamanki, gdje je marljivo studirao humanističke znanosti, pravo i bogoslovlje pod vodstvom slavnih učitelja kao što su bili Domingo de Soto i Melchior Cano. Za svećenika je zaređen 1557. godine.
Iako je želio ostati u skrovitosti sveučilišnoga rada, papa Pio IV. imenovao ga je 27. svibnja 1562. godine biskupom Badajoza, kada mu je bilo tek trideset godina. U toj se službi pokazao kao pravi pastir po uzoru na svetoga Karla Boromejskoga: uveo je stegu, osobno poučavao puk vjeronauku, obilazio bolesne i branio katolički nauk od širenja krivovjerja. Zbog njegove iznimne revnosti papa Pio V. imenovao ga je 3. prosinca 1568. godine nadbiskupom Valencije i naslovnim patrijarhom Antiohije. Kralj Filip III. povjerio mu je kasnije i službu potkralja Valencije, čime je Ivan u svojoj osobi ujedinio najvišu duhovnu i svjetovnu vlast pokrajine.
U Valenciji je nadbiskup Ivan neumorno provodio odredbe Tridentskoga sabora. Tijekom svoje duge pastirske službe obavio je čak jedanaest kanonskih vizitacija svoje prostrane nadbiskupije i sazvao sedam sinoda. Utemeljio je kraljevski kolegij Tijela Kristova (Corpus Christi), sa sjemeništem za temeljitu i svetu pripravu budućih svećenika. Bio je veliki branitelj vjere i promicatelj katekizma, napisavši priručnike za poučavanje puka i preobraćenika. Sve svoje bogate prihode razdijelio je siromasima, živeći u strogoj osobnoj askezi, postu i dugotrajnoj molitvi. Iz ljubavi prema Kristu i Njegovoj muci napisao je pravila za bosonoge augustinke. Nakon što je više od četiri desetljeća vodio valencijsku Crkvu, sveto je preminuo u Valenciji na Bogojavljenje, 6. siječnja 1611. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Pio VI. proglasio ga je blaženim 18. rujna 1796. godine, a papa Ivan XXIII. svečano ga je kanonizirao 12. lipnja 1960. godine, ističući ga kao uzor biskupa i branitelja katoličke obnove. Njegov liturgijski spomendan slavi se 6. siječnja. Njegovo tijelo počiva u kapeli kolegija Corpus Christi u Valenciji, koji je sam osnovao i koji je narod prozvao Kolegijem Patrijarha. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ili patrijarhijskom ruhu, često u dubokom klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, s pokaznicom u rukama ili uz knjigu katekizma, što označava njegovu žarku euharistijsku pobožnost i učiteljski dar.
Isti dan, 6. siječnja, slave se i
- Blaženi Makarije iz Würzburga, opat 12. stoljeće
- Sveta Rafaela Marija od Presvetog Srca Porras Ayllón, djevica 20. stoljeće
- Sveti Andrija Corsini, biskup 14. stoljeće
- Sveti Petar Toma, biskup 14. stoljeće
- Blaženi Andrija Bessette, redovnik 20. stoljeće
- Sveti Feliks od Nantesa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Julijan i Vasilisa, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Karlo iz Sezzea, redovnik 17. stoljeće