Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 17. stoljeće › Životopisi › Sveti Gabrijel Lalemant

Sveti Gabrijel Lalemant
Klikni za povećanje
×
Sveti Gabrijel Lalemant
Sveti Gabrijel Lalemant. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER I MUČENIK

Sveti Gabrijel Lalemant

Spomendan
17. ožujka
Razdoblje
17. stoljeće
Smrt
1649.

Život

Sveti Gabrijel Lalemant rođen je 3. listopada 1610. godine u Parizu, u uglednoj odvjetničkoj obitelji. Od šestero djece u obitelji čak ih je petero izabralo posvećeni život, a dvojica njegovih stričeva, Karlo i Jeronim, već su bili istaknuti misionari isusovci u Kanadi. Gabrijel je stupio u novicijat Družbe Isusove u Parizu 24. ožujka 1630. godine. Dvije godine kasnije položio je zavjet da će se posvetiti misijama u stranim zemljama. Nakon dugotrajne formacije i podučavanja u kolegijima u La Flècheu i Moulinsu, završio je bogoslovne nauke u Bourgesu, gdje je 1638. godine zaređen za prezbitera.

Iako je bio izrazito krhka zdravlja i nježne tjelesne građe, njegova je goruća želja za misijama nadvladala sve zapreke. U Novu Francusku stigao je 20. rujna 1646. godine. Prve dvije godine proveo je u Quebecu i Trois Rivièresu, marljivo učeći huronski jezik i upoznajući domorodačke običaje, a 15. kolovoza 1648. godine položio je svečane redovničke zavjete. U rujnu iste godine poslan je u unutrašnjost, na područje plemena Hurona, kao pomoćnik iskusnom misionaru Ivanu de Brébeufu u postaji Sainte-Marie. U veljači 1649. godine premješten je u selo Saint-Louis.

Nije prošao ni mjesec dana od njegova dolaska kada je 16. ožujka 1649. godine više od tisuću irokeških ratnika napalo naselje. Mali broj domaćih branitelja nastojao je zadržati napadače kako bi se žene, djeca i starci spasili bijegom. Otac Gabrijel i otac Ivan odbili su ponudu za bijeg te su ostali sa svojim stadom, hrabreći vjernike i krsteći one koji su tražili spasenje duše. Obojica su zarobljeni, svučeni, izranjavani i odvučeni u obližnje selo Saint-Ignace.

Otac Gabrijel morao je gledati strahovito mučenje i smrt svoga subrata Ivana de Brébeufa. Potom su krvnici iste muke započeli na njemu. Njegovo je trpljenje počelo u šest sati uvečer i trajalo cijelu noć, sve do devet sati ujutro sljedećega dana. Iako tjelesno slab, Gabrijel je po Božjoj milosti pokazao nesalomljivu snagu duha, neprestano podižući oči k nebu i zazivajući Gospodina. Krvnici su ga palili užarenim željezom, trgali mu meso i polijevali ga kipućom vodom. Konačno je 17. ožujka 1649. godine predao svoju čistu dušu Bogu pod udarcima sjekire.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Gabrijela Lalemanta u Rimokatoličkoj Crkvi slavi se 17. ožujka, na dan njegova prijelaza u vječnost, a u zajedništvu s ostalim sjevernoameričkim mučenicima 19. listopada. Kada su se neprijatelji povukli, subraća su pronašla njegova tjelesna svjedočanstva te ih prenijela u postaju Sainte-Marie i pobožno pokopala. Njegove se relikvije danas čuvaju u Svetištu kanadskih mučenika u Midlandu u Kanadi te u katedrali i samostanima u Quebecu i Montrealu. Blaženim ga je proglasio papa Pio Jedanaesti 1925. godine, a svetim 29. lipnja 1930. godine. Zaziva se kao zaštitnik Kanade, kateheta i mladeži koja traži duhovni poziv, a u umjetnosti se prikazuje s raspelom, knjigom i mučeničkom sjekirom.

Isti dan, 17. ožujka, slave se i