SVETAC · PREZBITER
Sveti Mihael de Sanctis
- Spomendan
- 10. travnja
- Razdoblje
- 17. stoljeće
- Smrt
- 1625.
Život
Sveti Mihael de Sanctis, krsnim imenom Miquel Argemir i Mitja, rođen je 29. rujna 1591. godine u mjestu Vic u Kataloniji, u Španjolskoj. Potjecao je iz pobožne obitelji Enrikea i Montserrat, koja se svakodnevno okupljala na molitvu krunice i čitanje evanđelja. Već kao dječak pokazivao je iznimnu težnju za samotničkim životom i pokorom: predaja bilježi da je u dobi od šest godina pobjegao u pećinu kako bi razmatrao o Isusovoj muci. U jedanaestoj godini ostao je siroče bez oba roditelja, pa je predan ujaku trgovcu na skrb. U dobi od dvanaest godina pošao je u Barcelonu i zatražio prijem u samostan Reda Presvetoga Trojstva za otkup robova (trinitaraca).
Nakon trogodišnjega novicijata položio je zavjete u samostanu svetoga Lamberta u Zaragozi 1607. godine. Ubrzo potom susreo je jednoga člana bosonogih trinitaraca, reformirane grane reda koju je pokrenuo sveti Ivan Krstitelj od Začeća, te je osjetio snažan nutarnji poziv prema strožoj askezi i potpunom siromaštvu. Uz dopuštenje poglavara prešao je k bosonogim trinitarcima, obukao njihov habit u Oteizi 1608. godine, a svečane zavjete položio je u Alcalá de Henares 1609. godine, uzevši ime Mihael od Svetih.
Nakon studija filozofije u Baezi i teologije na uglednom sveučilištu u Salamanki, zaređen je za prezbitera potkraj 1616. godine. Djelovao je kao vikar i propovjednik, a dvaput je biran za poglavara samostana u Valladolidu, gradu gdje je stolovao španjolski kraljevski dvor. Unatoč visokim dužnostima i prijateljstvu s velikašima i biskupima koji su ga tražili za duhovnoga vođu, živio je u potpunom odricanju, strogom postu i cjelonoćnim molitvama. Središte njegova života bila je Presveta Euharistija. Zbog zavisti dvojice redovnika bio je lažno optužen i proveo jedanaest mjeseci u samostanskom zatvoru, što je podnio u savršenoj poniznosti i strpljivosti dok njegova nevinost nije izišla na vidjelo. Napisao je dva vrijedna mistična spisa: Mir duše i Duša u sjedinjenom životu. Oboljevši od trbušnoga tifusa, preminuo je u Valladolidu 10. travnja 1625. godine, u trideset i četvrtoj godini života.
Čuda
Sveti Mihael de Sanctis bio je obdaren izvanrednim mističnim darovima, zanosima i levitacijama. Više puta tijekom slavljenja svete mise, osobito za vrijeme pretvorbe, bio je uzdignut od tla u zanosu Božje ljubavi, s rukama raširenim u obliku križa i pogledom uprtim u Presveti Sakrament. Pobožna tradicija pamti i mistično viđenje tijekom jednoga noćnog klanjanja, kada je u zanosu primio od Krista zamjenu trnove krune za krunu nebeske slave. Po njegovoj molitvi događala su se čudesna ozdravljenja bolesnika i nagla obraćenja okorjelih grešnika.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Mihaela de Sanctisa slavi se 10. travnja. Njegovo sveto tijelo počiva u crkvi svetoga Nikole u Valladolidu, nekadašnjoj crkvi bosonogih trinitaraca, kamo hodočaste mnogi vjernici. Papa Pio Šesti proglasio ga je blaženim 24. svibnja 1779. godine, a papa Pio Deveti svečano ga je kanonizirao 8. lipnja 1862. godine na blagdan Duhova. Glavni je zaštitnik svoga rodnoga grada Vica u Kataloniji. U likovnoj umjetnosti redovito se prikazuje u bijelom trinitarskom habitu s crveno plavim križem na prsima, kako kleči u zanosu pred pokaznicom s Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Isti dan, 10. travnja, slave se i
- Blaženi Antun Neyrot, prezbiter i mučenik 15. stoljeće
- Blaženi Bonifacije Żukowski, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Marko Fantuzzi iz Bologne, prezbiter 15. stoljeće
- Sveta Magdalena iz Canosse, djevica 19. stoljeće
- Sveti Fulbert od Chartresa, biskup 11. stoljeće
- Sveti Makarije Antiohijski (od Genta), hodočasnik 11. stoljeće
- Sveti Paladije od Auxerrea, biskup 7. stoljeće
- Sveti Apolonije, prezbiter i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Beda Mlađi, redovnik 9. stoljeće
- Sveti Terencije, Afrikan, Maksim, Pompej, Aleksandar, Teodor i četrdeset drugova, mučenici 3. stoljeće