BLAŽENIK · REDOVNIK I MUČENIK
Blaženi Bonifacije Żukowski
- Spomendan
- 10. travnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1942.
Život
Blaženi Bonifacije Żukowski, krsnim imenom Piotr, rođen je 13. siječnja 1913. godine u selu Baran-Rapa u vilniuskom kraju u Litvi, u pobožnoj obitelji Andrzeja Żukowskoga i Albine rođene Wańkiewicz. Nakon završene osnovne škole u Rudowsi nekoliko je godina radio na obiteljskom imanju pomažući roditeljima u poljoprivredi. Privučen glasom o svetom radu koji se razvijao u Poljskoj pod okriljem Majke Božje, 9. rujna 1930. godine u dobi od sedamnaest godina došao je u samostan Niepokalanów.
U novicijat Reda manje braće konventualaca stupio je 14. lipnja 1931. godine, uzevši redovničko ime brat Bonifacije. Prve zavjete položio je 16. srpnja 1932., a svečane doživotne 2. kolovoza 1935. godine. Sav svoj redovnički vijek proveo je u Niepokalanówu posvetivši se apostolatu katoličkoga tiska pod vodstvom svetoga Maksimilijana Kolbea. Radio je u samostanskoj tiskari na strojevima s kojih su milijuni primjeraka časopisa »Vitez Bezgrješne« i drugih vjerskih listova odlazili po svem svijetu. Bio je i dragovoljni vatrogasac u samostanskoj postrojbi.
Nakon izbijanja Drugoga svjetskoga rata brat Bonifacije je odbio napustiti samostan, iako je mogao potražiti sigurnije sklonište. Izlažući vlastiti život smrtnoj pogibelji, spašavao je i skrivao tiskarske strojeve pred njemačkim pljačkanjem. Gestapo ga je uhitio 14. listopada 1941. godine zajedno sa šestoricom subraće. Zatvoren u varšavskom zatvoru Pawiak, neprestano se molio i dijelio svoje pakete hrane s gladnim zatvorenicima. Dana 8. siječnja 1942. godine deportiran je u koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau, gdje je dobio broj 25447.
U logoru je bio prisiljen raditi na teškom prijevozu građevinskoga materijala, rušenju zgrada, kopanju šljunka i popravljanju krovova na cičoj zimi. Često i divljački premlaćivan, sve je patnje podnosio u dubokom duhu vjere i poslušnosti. Iscrpljen neljudskim uvjetima i glađu, obolio je od teške upale pluća. Nakon dva tjedna provedena u logorskoj bolnici, preminuo je sveto kao mučenik za Krista 10. travnja 1942. godine, u dvadeset i devetoj godini života. Njegovo je tijelo spaljeno u krematoriju Auschwitza.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Ivan Pavao II. proglasio je brata Bonifacija Żukowskoga blaženim 13. lipnja 1999. godine u Varšavi, među 108 poljskih mučenika Drugoga svjetskoga rata.
Njegov se liturgijski spomendan slavi 10. travnja, na dan njegova preminuća, a u poljskom kalendaru i 12. lipnja. U umjetnosti se prikazuje u franjevačkom habitu s krunicom ili u prugastoj logorskoj odjeći s brojem 25447, držeći u ruci tiskarski valjak ili krunicu i palmu mučeništva.
Isti dan, 10. travnja, slave se i
- Blaženi Antun Neyrot, prezbiter i mučenik 15. stoljeće
- Blaženi Marko Fantuzzi iz Bologne, prezbiter 15. stoljeće
- Sveta Magdalena iz Canosse, djevica 19. stoljeće
- Sveti Fulbert od Chartresa, biskup 11. stoljeće
- Sveti Makarije Antiohijski (od Genta), hodočasnik 11. stoljeće
- Sveti Mihael de Sanctis, prezbiter 17. stoljeće
- Sveti Paladije od Auxerrea, biskup 7. stoljeće
- Sveti Apolonije, prezbiter i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Beda Mlađi, redovnik 9. stoljeće
- Sveti Terencije, Afrikan, Maksim, Pompej, Aleksandar, Teodor i četrdeset drugova, mučenici 3. stoljeće