Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Ivan Merz

Blaženi Ivan Merz
Klikni za povećanje
×
Blaženi Ivan Merz
Blaženi Ivan Merz. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · LAIK

Blaženi Ivan Merz

Spomendan
10. svibnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1928.

Među najštovanijima: Najštovaniji na hrvatskom području

Život

Blaženi Ivan Merz rođen je 16. prosinca 1896. u Banjoj Luci, u Bosni i Hercegovini koja se tada nalazila pod austrougarskom upravom. Odrastao je u građanskoj obitelji, a gimnaziju je s uspjehom završio u rodnom gradu 1914. godine, upravo u vrijeme sarajevskoga atentata koji je zapalio Prvi svjetski rat. U jesen 1914. po želji roditelja upisao se na vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu, no ubrzo ju je napustio i 1915. započeo sveučilišni studij u Beču. Ratni vihor ga je brzo sustigao: unovačen je u austrougarsku vojsku te je od 1916. do 1918. godine proživio strahote rovovskih borbi na talijanskom bojištu.

Ratno iskustvo patnje, blizine smrti i ljudske prolaznosti duboko je preobrazilo njegovu dušu. Iz rata se vratio s nepokolebljivom odlukom da sav svoj život posveti Bogu i Crkvi te je položio privatni zavjet čistoće. Nakon završetka rata nastavio je studij književnosti u Beču, a od listopada 1920. do 1922. proveo je dvije plodne godine u Parizu, studirajući na Sorboni i na Katoličkom institutu. Iz Pariza je svojoj majci napisao programske riječi svoga života: »Katolička vjera je moje životno zvanje«. Godine 1923. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu obranio je doktorsku disertaciju o utjecaju liturgije na francuske pisce, čime je postao jedan od prvih laika doktora znanosti u novijoj hrvatskoj crkvenoj povijesti.

Nakon doktorata zaposlio se kao profesor francuskoga i njemačkoga jezika na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je predano radio sve do svoje prerane smrti. Ivan je postao istinski predvodnik katoličkih laika u Hrvatskoj. Osobito je promicao liturgijski pokret, potičući vjernike da liturgiju učine izvorom svoga duhovnog života, ističući: »Zahvaljujući liturgiji, svaki katolik postaje velik i univerzalan, ostavlja po strani svoje osobne interese i počinje osjećati zajedno s Crkvom«. Zajedno s dr. Ivom Protulipcem utemeljio je i vodio Hrvatski orlovski savez, katoličku odgojnu organizaciju za mlade nadahnutu načelima Katoličke akcije pape Pija XI. i Euharistijskoga križarskog bratstva s kojim se upoznao u Francuskoj.

Svakodnevno je rano ujutro prisustvovao svetoj misi i pričešćivao se u bazilici Presvetoga Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, gdje je obavljao i duhovne vježbe pod vodstvom otaca isusovaca. Ivan je svojom apostolskom revnošću, čistoćom srca i dubokom odanošću Rimskome Prvosvećeniku privukao tisuće mladih kršćanskomu idealu svetosti. Još od mladosti patio je od kronične upale nosnih i čeljusnih šupljina, što je zahtijevalo tešku operaciju. Prije odlaska na operaciju sastavio je svoju potresnu oporuku u kojoj je napisao da svoj život prikazuje za mladež i za Crkvu. Preminuo je u glasu svetosti u Zagrebu 10. svibnja 1928. godine, u trideset i drugoj godini života.

Čuda

Gospodin je proslavio svoga vjernog slugu izvanrednim uslišanjima. Za njegovu beatifikaciju Crkva je priznala čudesno ozdravljenje Anđe Buljan iz 1930. godine. Ta je žena bolovala od teške i uznapredovale tuberkuloze pluća, što su liječnici proglasili medicinski neizlječivim stanjem; nakon usrdne molitve i devetnice po zagovoru Ivana Merza, bolesnica je trenutačno i trajno ozdravila, a liječnička su povjerenstva potvrdila potpunu obnovu njezina zdravlja.

Štovanje i zaštitništvo

Posmrtni ostaci blaženoga Ivana Merza počivaju u bazilici Presvetoga Srca Isusova u Zagrebu, kamo su 1977. godine svečano preneseni s groblja Mirogoj. Postupak za njegovu beatifikaciju službeno je otvoren u Zagrebu 1958. godine. Papa Ivan Pavao II. svečano ga je proglasio blaženim 22. lipnja 2003. u Banjoj Luci, tijekom svoga drugoga pastoralnog pohoda Bosni i Hercegovini.

Njegov se liturgijski spomendan u Rimokatoličkoj Crkvi slavi 10. svibnja, na dan njegova rođenja za nebo.

Isti dan, 10. svibnja, slave se i