Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Sveti Rikard Pampuri

Sveti Rikard Pampuri
Klikni za povećanje
×
Sveti Rikard Pampuri
Sveti Rikard Pampuri. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · REDOVNIK

Sveti Rikard Pampuri

Spomendan
1. svibnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1930.

Život

Sveti Rikard Pampuri, krsnim imenom Erminio Filippo, rođen je 2. kolovoza 1897. u mjestu Trivolzio pokraj Pavije u Italiji, kao deseto od jedanaestero djece u obitelji Innocentea Pampurija i Angele rođene Campari. U dobi od samo tri godine ostao je bez majke koja je umrla od tuberkuloze, pa su ga na odgoj uzeli ujak Carlo i teta Maria u obližnjem selu Torrino. Kada je imao deset godina, u prometnoj nesreći poginuo mu je i otac. Školovao se u Milanu i Paviji, gdje je pod utjecajem ujaka seoskoga liječnika odlučio studirati medicinu kako bi pomagao patnicima, govoreći: »Kada odrastem, želim biti liječnik; želim pomagati potrebitima i biti koristan onima koji nemaju snage ići naprijed«. Godine 1915. upisao se na Medicinski fakultet Sveučilišta u Paviji.

Njegov je studij prekinuo Prvi svjetski rat. Godine 1917. pozvan je u vojnu sanitetsku službu. Tijekom povlačenja talijanske vojske kod Kobarida, u općem metežu i pod neprijateljskom paljbom, kapral Erminio je sam samcat natovario sanitetski materijal na kola koja je vukla jedna krava te ih kroz kišu i blato punih dvadeset i četiri sata vodio do novih položaja na rijeci Piavi. Za to junačko djelo odlikovan je brončanom medaljom za hrabrost i promaknut u čin narednika, no napor mu je prouzročio tešku upalu plućne maramice od koje se nikada nije potpuno oporavio. Na bojištu je sate provodio u molitvi, a nakon povratka s rata diplomirao je medicinu i kirurgiju u Paviji 1921. godine s najvišim ocjenama. Stupio je i u Treći samostanski red svetoga Franje uzevši ime brat Antonio.

Godine 1923. imenovan je općinskim liječnikom u selu Morimondo pokraj Milana. Ondje se posvetio brizi za siromašne seljake. Obilazio ih je pješice i na biciklu, često odbijajući naplatiti preglede, a najsiromašnijima je sam kupovao lijekove i ostavljao novac za hranu, zbog čega su ga mještani prozvali »svetim liječnikom«. Utemeljio je mjesnu Katoličku akciju i bratovštinu za besplatnu skrb siromaha. No osjetivši snažniji Božji poziv na redovnički život, 22. lipnja 1927. napustio je unosnu praksu i stupio u Red hospitalaca svetog Ivana od Boga (milosrdnu braću) u Milanu. Habit je obukao u listopadu iste godine uzevši ime fra Rikard, a redovničke je zavjete položio 24. listopada 1928. u Bresciji. U bolnici Sant'Orsola u Bresciji vodio je zubarsku ordinaciju i ponizno posluživao bolesnike u najskromnijim poslovima, govoreći: »Molim da mi oholost ne zapriječi vidjeti Isusa u mojim bolesnicima«.

Ratna plućna bolest ponovno se rasplamsala i prešla u tešku tuberkulozu. Svjestan blizine smrti, fra Rikard je rekao svome nećaku: »Sretan sam što odlazim; pomisao na raj me raduje i pripremam se kao čovjek koji ide na svadbu«. Preminuo je u Milanu 1. svibnja 1930. u trideset i trećoj godini života, s raspelom na grudima.

Čuda

Svetost fra Rikarda Gospodin je potvrdio mnogobrojnim čudesima. Za njegovu beatifikaciju potvrđeno je medicinski neobjašnjivo ozdravljenje po njegovu zagovoru. Za kanonizaciju je priznato čudesno ozdravljenje desetogodišnjega dječaka Manuela Cifuentesa Ródenasa iz Španjolske. U siječnju 1982. godine dječak je u nesreći teško ozlijedio desno oko granom bademova drveta; liječnici su utvrdili potpuno uništenje rožnice i gubitak vida bez nade u oporavak. Dječakov otac položio je pod povez oka sličicu i relikviju blaženoga Rikarda Pampurija i molio za pomoć; idućega jutra dječak je savršeno vidio, a liječnici su s divljenjem ustanovili da je rana na oku u potpunosti nestala bez ikakva ožiljka.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo svetoga Rikarda Pampurija počiva u posebnoj kapeli župne crkve svetih Kornelija i Ciprijana u njegovu rodnom Trivolziu kod Pavije, kamo hodočaste mnogi bolesnici. Papa Pavao VI. proglasio ga je časnim slugom Božjim 1978. godine. Papa Ivan Pavao II. beatificirao ga je 4. listopada 1981., a svetim ga je svečano proglasio 1. studenoga 1989. na Trgu svetoga Petra u Rimu.

Njegov liturgijski spomendan slavi se 1. svibnja, na dan njegova preminuća.

Isti dan, 1. svibnja, slave se i