SVETAC · PREZBITER
Sveti Josip Marija Rubio Peralta
- Spomendan
- 2. svibnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
Život
Sveti Josip Marija Rubio Peralta rođen je 22. srpnja 1864. godine u mjestu Dalías u Andaluziji u Španjolskoj. Odgojen u pobožnoj obitelji, odazvao se svećeničkom pozivu te je stupio u sjemenište i 1887. godine bio zaređen za dijecezanskog svećenika. Nakon dugogodišnjega predanog pastoralnog rada kao kapelan i profesor u Madridu, ostvario je svoju davnu želju te je 1906. godine stupio u Družbu Isusovu.
Kao isusovački redovnik i svećenik u Madridu postao je poznat kao »apostol Madrida«. Sati i sati njegova dana prolazili su u ispovjedaonici u crkvi u ulici Flor, gdje su se slijevale tisuće pokornika svih društvenih slojeva, od siromaha do plemića, tražeći njegovo duhovno vodstvo i oprost grijeha. Bio je izvanredan voditelj duhovnih vježbi svetoga Ignacija Lojolskoga, kojima je obnavljao kršćanski život u prijestolnici. S posebnom ljubavlju obilazio je najsiromašnije i zapuštene periferije Madrida, osnivao pučke kuhinje, škole i karitativna društva, donoseći utjehu i kruh gladnima i bolesnima. Cijelo njegovo geslo bilo je sažeto u riječima: »Čini ono što Bog želi i želi ono što Bog čini«.
Istrošen neumornim radom za spasenje duša i oslabljena srca, povukao se u isusovačku kuću u Aranjuezu u Novoj Kastiliji, gdje je blago preminuo u Gospodinu 2. svibnja 1929. godine. Njegova smrt dočekana je u cijelom Madridu s glasom o svetosti. Posvjedočio je riječi Pisma: »Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima« (Mt 5,16Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.”).
Čuda
Po njegovu zagovoru zabilježena su brojna uslišanja i ozdravljenja, među kojima je Crkva za potrebe kanonizacije kao čudesno priznala potpuno izlječenje teško oboljeloga bolesnika od karcinoma pluća bez ikakva medicinskog objašnjenja.
Štovanje i zaštitništvo
Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 6. listopada 1985. godine u Rimu, a svetim ga je proglasio isti papa 4. svibnja 2003. godine tijekom apostolskoga pohoda u Madridu pred stotinama tisuća vjernika. Njegovo tijelo počiva u crkvi svetoga Franje Bordžije u Madridu, gdje ga vjernici neprestano časte. Spomendan mu se u Crkvi slavi 2. svibnja. Prikazuje se u isusovačkom habitu s raspelom u ruci, često uz ispovjedaonicu ili okružen madridskim siromasima.
Isti dan, 2. svibnja, slave se i
- Blaženi Boleslav Strzelecki, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Wiborada (Viborada) iz Sankt Gallena, djevica i mučenica 10. stoljeće
- Sveti Antonin iz Firence, biskup 15. stoljeće
- Sveti Atanazije, biskup i crkveni naučitelj 4. stoljeće
- Sveti Valdebert od Luxeuila, opat 7. stoljeće
- Sveti Vindemijal i Longin, biskupi i mučenici 5. stoljeće
- Blaženi Nikola Hermansson, biskup 14. stoljeće
- Blaženi Vilim Tirry, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Feliks od Seville, đakon i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Hesper i Zoa, supružnici, te Kirijak i Teodul, mučenici 2. stoljeće
- Sveti Josip Nguyễn Văn Lựu, mučenik 19. stoljeće