BLAŽENIK · BISKUP I MUČENIK
Blaženi Nikita Budka
- Spomendan
- 28. rujna
- Razdoblje
- 20. stoljeće
Život
Blaženi Nikita Budka rođen je 7. lipnja 1877. godine u selu Dobromirka u Galiciji, u pobožnoj seljačkoj obitelji. Klasičnu gimnaziju završio je s izvrsnim uspjehom u Ternopilu, a nakon odsluženoga vojnoga roka u Beču posvetio se studiju prava i bogoslovlja u Lavovu te u slavnom isusovačkom zavodu Canisianum u Innsbrucku. Za svećenika Lavovske arhieparhije rukopoložio ga je 14. listopada 1905. sluga Božji mitropolit Andrej Šeptycki. Kao prefekt lavovskoga sjemeništa i neumorni dušobrižnik, osobito se posvetio brizi za ukrajinske iseljenike, osnivajući društva za njihovu zaštitu i posjećujući raseljene vjernike diljem Europe i svijeta.
Papa sveti Pio X. imenovao ga je 15. srpnja 1912. godine prvim apostolskim egzarhom za ukrajinske grkokatolike u Kanadi i naslovnim biskupom Patare. Bio je to prvi istočnokatolički biskup s punom jurisdikcijom u Novome svijetu. Biskup Nikita primio je bisvećeno posvećenje u Przemyslu 13. listopada 1912. godine. Stigavši u Winnipeg, započeo je golemi pastoralni pothvat: putovao je vlakom, na konju i pješice po teškim zimskim uvjetima, posjećujući raštrkane zajednice doseljenika. Utemeljio je brojne župe, podigao crkve, škole, sirotišta i sjemeništa, neumorno čuvajući identitet i autonomiju svoje Crkve te promičući jedinstvo s Petrovim nasljednikom.
Iscrpljen petnaestogodišnjim nadljudskim radom i teškim bremenom upravljanja, biskup se 1927. povukao sa službe te se vratio u Galiciju, gdje je preuzeo službu generalnoga vikara Metropolitanskoga kaptola u Lavovu i radio na obnovi marijanskoga svetišta u Zarvanici. Nakon što su sovjetske bezbožne vlasti okupirale zapadnu Ukrajinu, biskup Nikita je 11. travnja 1945. uhićen zajedno s ostalim grkokatoličkim vladikama. Odbio je otpadništvo od Katoličke Crkve i zajedništva s Rimom. Osuđen na osam godina prisilnoga rada, prognan je u zloglasni logor Karlag kod Karagande u Kazahstanu. Podnoseći neljudske muke, glad, hladnoću i teški rad s nesalomljivom duhovnom snagom, biskup Budka ostao je tješitelj i duhovni otac suzatvorenicima. Iscrpljen patnjama, umro je od srčanoga udara 28. rujna 1949. godine u logoru kod Karadžara. Njegovo tijelo pokopano je na logorskom groblju.
Štovanje i zaštitništvo
Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio je Nikitu Budku blaženim mučenikom 27. lipnja 2001. godine u Lavovu, tijekom svoga povijesnoga pohoda Ukrajini. Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju slavi 28. rujna. Časti se kao apostol i utemeljitelj ukrajinske grkokatoličke zajednice u Kanadi te svijetli svjedok vjernosti Kristu i Katoličkoj Crkvi pred komunističkim terorom. U umjetnosti se prikazuje u istočnom biskupskom ruhu (omofor i mitra), držeći biskupski štap i križ ili palmu mučeništva.
Isti dan, 28. rujna, slave se i
- Blažena Amalija Abad Casasempere, majka obitelji i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Bernardin Tomitano iz Feltrea, prezbiter 15. stoljeće
- Sveta Eustohija, djevica 5. stoljeće
- Sveta Lioba (Leoba), djevica 8. stoljeće
- Sveti Anemund od Lyona, biskup i mučenik 7. stoljeće
- Sveti Faust od Rieza, biskup 5. stoljeće
- Sveti Hariton, opat 4. stoljeće
- Sveti Lovro Ruiz iz Manile i petnaest drugova, mučenici 17. stoljeće
- Sveti Salonije od Ženeve, biskup 5. stoljeće
- Sveti Vjenceslav, mučenik 10. stoljeće
- Sveti Zama od Bologne, biskup 4. stoljeće
- Blaženi Franjo Ksaverski Ponsa Casallarch, redovnik i mučenik 19. stoljeće
- Blaženi Ivan Shozaburo, vjeroučitelj, Mancije Ichizayemon, Mihael Taiemon Kinoshi, Lovro Hachizo, Petar Terai Kuhioye i Toma Terai Kahioye, mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Josip Tarrats Comaposada, redovnik i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Alfej, Aleksandar i Zosim, braća i mučenici 4. stoljeće
- Sveti Eksuperije od Toulousea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Kuniald i Gizilarij, prezbiteri 8. stoljeće
- Sveti Šimun de Rojas, prezbiter 17. stoljeće