Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Nikita Budka

BLAŽENIK · BISKUP I MUČENIK

Blaženi Nikita Budka

Spomendan
28. rujna
Razdoblje
20. stoljeće

Život

Blaženi Nikita Budka rođen je 7. lipnja 1877. godine u selu Dobromirka u Galiciji, u pobožnoj seljačkoj obitelji. Klasičnu gimnaziju završio je s izvrsnim uspjehom u Ternopilu, a nakon odsluženoga vojnoga roka u Beču posvetio se studiju prava i bogoslovlja u Lavovu te u slavnom isusovačkom zavodu Canisianum u Innsbrucku. Za svećenika Lavovske arhieparhije rukopoložio ga je 14. listopada 1905. sluga Božji mitropolit Andrej Šeptycki. Kao prefekt lavovskoga sjemeništa i neumorni dušobrižnik, osobito se posvetio brizi za ukrajinske iseljenike, osnivajući društva za njihovu zaštitu i posjećujući raseljene vjernike diljem Europe i svijeta.

Papa sveti Pio X. imenovao ga je 15. srpnja 1912. godine prvim apostolskim egzarhom za ukrajinske grkokatolike u Kanadi i naslovnim biskupom Patare. Bio je to prvi istočnokatolički biskup s punom jurisdikcijom u Novome svijetu. Biskup Nikita primio je bisvećeno posvećenje u Przemyslu 13. listopada 1912. godine. Stigavši u Winnipeg, započeo je golemi pastoralni pothvat: putovao je vlakom, na konju i pješice po teškim zimskim uvjetima, posjećujući raštrkane zajednice doseljenika. Utemeljio je brojne župe, podigao crkve, škole, sirotišta i sjemeništa, neumorno čuvajući identitet i autonomiju svoje Crkve te promičući jedinstvo s Petrovim nasljednikom.

Iscrpljen petnaestogodišnjim nadljudskim radom i teškim bremenom upravljanja, biskup se 1927. povukao sa službe te se vratio u Galiciju, gdje je preuzeo službu generalnoga vikara Metropolitanskoga kaptola u Lavovu i radio na obnovi marijanskoga svetišta u Zarvanici. Nakon što su sovjetske bezbožne vlasti okupirale zapadnu Ukrajinu, biskup Nikita je 11. travnja 1945. uhićen zajedno s ostalim grkokatoličkim vladikama. Odbio je otpadništvo od Katoličke Crkve i zajedništva s Rimom. Osuđen na osam godina prisilnoga rada, prognan je u zloglasni logor Karlag kod Karagande u Kazahstanu. Podnoseći neljudske muke, glad, hladnoću i teški rad s nesalomljivom duhovnom snagom, biskup Budka ostao je tješitelj i duhovni otac suzatvorenicima. Iscrpljen patnjama, umro je od srčanoga udara 28. rujna 1949. godine u logoru kod Karadžara. Njegovo tijelo pokopano je na logorskom groblju.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio je Nikitu Budku blaženim mučenikom 27. lipnja 2001. godine u Lavovu, tijekom svoga povijesnoga pohoda Ukrajini. Njegov se spomendan u Rimskom martirologiju slavi 28. rujna. Časti se kao apostol i utemeljitelj ukrajinske grkokatoličke zajednice u Kanadi te svijetli svjedok vjernosti Kristu i Katoličkoj Crkvi pred komunističkim terorom. U umjetnosti se prikazuje u istočnom biskupskom ruhu (omofor i mitra), držeći biskupski štap i križ ili palmu mučeništva.

Isti dan, 28. rujna, slave se i