Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blažena Sancja Szymkowiak

Blažena Sancja Szymkowiak
Klikni za povećanje
×
Blažena Sancja Szymkowiak
Blažena Sancja Szymkowiak. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Sancja Szymkowiak

Spomendan
29. kolovoza
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1942.

Život

Blažena Sancja Szymkowiak rođena je 10. srpnja 1910. godine u mjestu Możdżanów u Poljskoj, kao najmlađe od petero djece i jedina kći u pobožnoj obitelji Augustyna Szymkowiaka i Marije rođene Duchalska. Na krštenju je primila ime Janina. Obitelj se 1921. godine preselila u novo prebivalište, a Janina je 1929. godine s odličnim uspjehom završila gimnaziju. Upisala je studij stranih jezika i književnosti na Sveučilištu u Poznanju, gdje se istaknula marljivošću i bistrinom. Kao članica Marijine kongregacije posvetila se brizi za siromašne i osobe u duševnim i materijalnim nevoljama.

U ljeto 1934. godine pošla je na hodočašće u Lourdes u Francusku, gdje je u tihoj molitvi pred Gospinom špiljom prepoznala Božji poziv na redovnički život. Nakon kraćega boravka kod sestara oblata Presvetoga Srca u Montluçonu, vratila se u domovinu te je 27. lipnja 1936. godine stupila u Družbu kćeri Blažene Djevice Marije Žalosne, poznate kao Sestre serafinke. Redovnički habit obukla je 29. srpnja 1937. godine uzevši ime sestra Sancja. Prve zavjete položila je 30. srpnja 1938. godine. Radila je u dječjem vrtiću i započela studij ljekarništva, no njezin je rad prekinulo izbijanje Drugoga svjetskoga rata.

Kada su nacističke snage okupirale grad, samostan je pretvoren u prihvatilište i bolnicu za ranjenike te mjesto prisilnoga rada. Sestri Sancji i susestrama zapovjeđeno je dvoriti ranjene njemačke vojnike, ali i ratne zarobljenike, među kojima je bilo mnogo Engleza i Francuza. Zahvaljujući izvrsnom poznavanju stranih jezika, sestra Sancja postala je prevoditeljica i posrednica među zarobljenicima. Prema svima se odnosila s tolikom blagošću, samilošću i kršćanskom ljubavlju da su je sami zarobljenici prozvali »anđelom dobrote«. Obavljala je najteže poslove koje su okupatori nametnuli samostanu, odbivši mogućnost da se skloni kod obitelji kako ne bi ostavila susestre i patnike.

Zbog iscrpljujućega rada, gladi i teških prilika, sestra Sancja je oboljela od galopirajuće plućne tuberkuloze. Sve je patnje podnosila u dubokom miru, sjedinjena s Kristom na križu. Svečane doživotne zavjete položila je na bolesničkoj postelji 6. srpnja 1942. godine. Primivši svetu popudbinu, preminula je sveto u jutarnjim satima 29. kolovoza 1942. godine u Poznanju, u trideset i trećoj godini života.

Čuda

Gospodin je proslavio sestru Sancju mnogim duhovnim plodovima, a njezin zagovor na nebu potvrđen je čudesnim ozdravljenjem. Za postupak njezine beatifikacije Crkva je pomno ispitala i priznala čudo ozdravljenja koje se dogodilo po njezinu zagovoru.

Liječnička komisija Kongregacije za kauze svetaca potvrdila je 11. travnja 2002. godine da je trenutno, potpuno i trajno ozdravljenje bolesnika od teške i smrtonosne bolesti bilo medicinski posve neobjašnjivo naravnim putem. Teolozi i kardinali potvrdili su nadnaravni značaj toga događaja, priznajući ga kao pravo čudo izmoljeno po zagovoru časne službenice Božje sestre Sancje.

Štovanje i zaštitništvo

Postupak za beatifikaciju započeo je u Poznanju 1968. godine pod vodstvom nadbiskupa Antonija Baraniaka. Papa Ivan Pavao II. potvrdio je junački stupanj njezinih kršćanskih kreposti 18. prosinca 2000. godine, proglasivši je časnom službenicom Božjom. Isti ju je papa svečano proglasio blaženom 18. kolovoza 2002. godine u parku Błonie u Krakovu, tijekom svoga apostolskog pohoda Poljskoj.

Njezini zemaljski ostaci počivaju u crkvi svetoga Roka u Poznanju, kamo hodočaste mnogi vjernici i štovatelji. Njezin se liturgijski spomendan slavi 29. kolovoza, na dan njezina rođenja za nebo. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u crnom redovničkom habitu sestara serafinki s velom i raspelom, s krunicom u ruci ili uz postelju ranjenoga vojnika.

Isti dan, 29. kolovoza, slave se i