BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK
Blaženi Henrik Krzysztofik
- Spomendan
- 4. kolovoza
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1942.
Život
Blaženi Henrik Krzysztofik rođen je 22. ožujka 1908. godine u selu Zachorzów kod Opoczna u Poljskoj, kao jedan od braće blizanaca u težačkoj obitelji Józefa Krzysztofika i Franciszke rođene Franaszczyk. Na krštenju je primio imena Henryk Józef. Školovao se u Kolegiju svetoga Fidelisa kod otaca kapucina u Łomży, gdje je osjetio redovnički poziv. U Red manje braće kapucina stupio je 14. kolovoza 1927. godine u Nowem Miastu, uzevši ime fra Henrik. Budući da poljski kapucini tada nisu imali vlastito sjemenište, poslan je na studij u Nizozemsku, a potom u Rim na Papinsko sveučilište Gregoriana, gdje je postigao licencijat iz teologije.
Doživotne zavjete položio je 15. kolovoza 1931. godine u Rimu, a za svećenika je zaređen 30. srpnja 1933. godine. Vrativši se u domovinu 1935. godine, postao je profesor dogmatske teologije, apologetike i redovničkoga pravila u novootvorenom sjemeništu u Lublinu, a ubrzo potom imenovan je rektorom sjemeništa i vikarom samostana. Nakon izbijanja Drugoga svjetskoga rata, kada je dotadašnji gvardijan morao napustiti Poljsku, otac Henrik preuzeo je vodstvo samostana. Unatoč ratu i opasnostima, nastavio je predavanja za bogoslove i brinuo se za ranjenike u vojnoj bolnici.
Gestapo je 25. siječnja 1940. godine uhitio oca Henrika i još dvadeset i dvojicu kapucina u samostanu u Lublinu te ih zatvorio u Lublinski dvorac. U lipnju 1940. prebačen je u logor Sachsenhausen, a 14. prosinca iste godine u Dachau pod brojem 22637. U logoru je bio istinski otac subraći: kada bi primio novac, kupovao je kruh i dijelio ga gladnim redovnicima, a dragovoljno se javljao za najteže poslove kako bi poštedio starije i slabije zatvorenike.
Potpuno iscrpljen glađu i nadljudskim radom, spao je na svega trideset i pet kilograma težine te je u ljeto 1941. premješten u logorsku bolnicu, što je značilo sigurnu smrt. Svojim je bogoslovima poslao tajnu poruku: »Strašno sam mršav... teže mi je od trideset i pet kilograma; bole me sve kosti; ležim u postelji kao na križu s Kristom, no sretan sam što mogu trpjeti s Njim; molim i prikazujem Bogu ove svoje patnje za vas!«. Preminuo je u miru u logoru Dachau 4. kolovoza 1942. godine (prema nekim izvorima 2. kolovoza) u trideset i četvrtoj godini života. Njegovo je tijelo spaljeno u logorskom krematoriju.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Ivan Pavao II. proglasio je oca Henrika Krzysztofika blaženim mučenikom 13. lipnja 1999. godine u Varšavi, među 108 poljskih mučenika Drugoga svjetskoga rata.
Njegov se liturgijski spomendan slavi 4. kolovoza, a u kapucinskom se redu obilježava 16. lipnja, dok se u poljskom kalendaru spominje i 12. lipnja. U umjetnosti se prikazuje u kapucinskom habitu s kukuljicom i opasačem ili u logoraškoj odjeći s brojem 22637, držeći u ruci križ i palmu mučeništva.
Isti dan, 4. kolovoza, slave se i
- Sveti Aristarh Solunski, učenik apostolski 1. stoljeće
- Sveti Eufronije od Toursa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Rajnerije Spljetski, biskup i mučenik 12. stoljeće
- Blažena Cecilija iz Bologne, djevica 13. stoljeće
- Blaženi Fridrik Janssoone, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Gonzalvo Gonzalo, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Josip Batalla Parramón, prezbiter, Josip Rabasa Bentanachs i Egidije Gil Rodicio, redovnici, mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Vilim Horne, redovnik i mučenik 16. stoljeće
- Sveta Ia Perzijska, mučenica 4. stoljeće
- Sveti Eleuterije iz Bitinije, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ivan Marija Vianney, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Justin i Krescention, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Onufrije iz Panaije, pustinjak 10. stoljeće