Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blažena Marija Gabrijela Sagheddu

Blažena Marija Gabrijela Sagheddu
Klikni za povećanje
×
Blažena Marija Gabrijela Sagheddu
Blažena Marija Gabrijela Sagheddu. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Marija Gabrijela Sagheddu

Spomendan
23. travnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1939.

Život

Blažena Marija Gabrijela Sagheddu, krsnim imenom Maria, rođena je 17. ožujka 1914. godine u mjestu Dorgali na otoku Sardiniji, u siromašnoj pastirskoj obitelji Marcantonija Sagheddua i Caterine rođene Cucca. Bila je peto od osmero djece, a u obitelji su je od milja zvali Maù. Kada joj je bilo pet godina, otac joj je umro od španjolske gripe, pa je majka s velikim naporom podizala djecu obradom skromne zemlje. U školi se isticala bistrinom, osobito u matematici, no mogla je završiti samo osnovno obrazovanje. Bila je snažna, samostalna, na trenutke svojeglava i nagla djevojka, a njezina se pobožnost u djetinjstvu svodila na nedjeljnu misu.

Prekretnica u njezinu životu nastupila je 1932. godine nakon iznenadne smrti mlađe sestre Giovanne Antonije. Pogođena tom boli, Maù se posve promijenila: ispravila je svoje pogreške, počela se žarko moliti i stupila u Katoličku akciju. Postala je vjeroučiteljica djece u župi, svakodnevno išla na svetu misu i pričešćivala se, provodila sate u klanjanju pred Presvetim Sakramentom i njegovala bolesne starce. Odbila je sve bračne ponude, osjećajući u srcu poziv na potpuno posvećenje Bogu. Po savjetu svoga ispovjednika, potkraj rujna 1935. godine napustila je rodni kraj i stupila u siromašni samostan trapistkinja u Grottaferrati pokraj Rima.

U samostanu je 13. travnja 1936. godine obukla redovnički habit i uzela ime sestra Marija Gabrijela. Pronašla je ono za čim je čeznula: život u šutnji, pokori, radu i neprestanoj molitvi. Samostan je pod vodstvom opatice Marije Pije Gullini gajio osobitu brigu za kršćansko jedinstvo, potaknut molitvenom osminom oca Paula Couturiera. Premda sestra Gabrijela nije poznavala teološke rasprave o razjedinjenosti Crkve, u dubini srca primila je nebesko nadahnuće. Na blagdan Krista Kralja, 31. listopada 1937. godine, prilikom polaganja redovničkih zavjeta, prikazala je svoj život Gospodinu kao potpunu žrtvu paljenicu za jedinstvo svih kršćana. Molila je: »Gospodine, evo me, prikaži me sa sobom; sada čini što god hoćeš!«.

Bog je prihvatio njezinu čistu žrtvu. Do tada posve zdrava dvadesettrogodišnja redovnica ubrzo je oboljela od teške plućne tuberkuloze. Punih petnaest mjeseci podnosila je nesnosne bolove i gušenja, nazivajući svoje trpljenje »svojim blagom«. Ponavljala je: »Ponudila sam se posve i ne povlačim svoju riječ; želim ljubiti Gospodina za one koji ga ne ljube«. Njezina se Biblija na sedamnaestom poglavlju Ivanova evanđelja, gdje Isus moli Oca »da svi budu jedno« (Iv 17,21da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao.), posve izlizala od čestoga čitanja. Preminula je u miru u samostanu u Grottaferrati u nedjelju Dobroga Pastira, 23. travnja 1939. godine, u dobi od samo dvadeset i pet godina.

Čuda

Sveti život i žrtva sestre Marije Gabrijele bili su popraćeni posebnim znakovima Božje milosti. Prigodom ekshumacije njezinih zemaljskih ostataka 1957. godine utvrđeno je da je njezino tijelo ostalo posve netaknuto i neraspadnuto. Za postupak njezine beatifikacije Crkva je detaljno ispitala i potvrdila čudesno ozdravljenje bolesnika koje se dogodilo po njezinu zagovoru, a koje je liječničko i teološko povjerenstvo u Rimu proglasilo znanstveno neobjašnjivim nadnaravnim zahvatom Božjim.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio je Mariju Gabrijelu Sagheddu blaženom 25. siječnja 1983. godine u rimskoj bazilici svetoga Pavla izvan zidina, upravo na završetku Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, istaknuvši je kao uzor duhovnoga ekumenizma. Isti ju je papa s velikim poštovanjem spomenuo u svojoj enciklici »Ut unum sint« 1995. godine, a papa Franjo u pobudnici »Gaudete et exsultate« 2018. godine.

Njezino neraspadnuto tijelo počiva u kapeli trapističkoga samostana u Vitorchianu kod Viterba, kamo su sestre preselile iz Grottaferrate. Njezin liturgijski spomendan slavi se 23. travnja, na dan njezina rođenja za nebo. U umjetnosti se prikazuje u bijelom trapističkom habitu s crnim škapularom i velom, držeći u ruci otvoreno Evanđelje na sedamnaestom poglavlju svetoga Ivana.

Isti dan, 23. travnja, slave se i