Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Sveta Ana Schäffer

Sveta Ana Schäffer
Klikni za povećanje
×
Sveta Ana Schäffer
Sveta Ana Schäffer. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Sveta Ana Schäffer

Spomendan
5. listopada
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1925.

Život

Sveta Ana Schäffer rođena je 18. veljače 1882. godine u selu Mindelstettenu u Bavarskoj, u biskupiji Regensburg, kao treće od osmero djece stolara Michelea i majke Terezije. Odmalena se odlikovala osobitom pobožnošću i marljivošću. Na dan svoje prve svete pričesti, 12. travnja 1893. godine, napisala je u svoju bilježnicu zanosnu molitvu Isusu: »Želim okajavati i postati žrtva za sve uvrede i pogrde nanesene Tebi«. Nakon rane smrti oca 1896. godine, obitelj je zapala u teško siromaštvo, pa je Ana s četrnaest godina morala prekinuti školovanje i poći raditi kao služavka kako bi pomogla majci u uzdržavanju mlađe braće. Žarko je željela stupiti u samostan, no materijalne su je prilike u tome priječile.

Dana 4. veljače 1901. godine, dok je radila u praonici rublja šumarije u Stammhamu, pokušala je popraviti dimovodnu cijev koja se otkačila iznad kotla s kipućom lužinom. Izgubivši ravnotežu, pala je u kipuću tekućinu i zadobila strašne opekline na obje noge sve do koljena. Uslijedili su mjeseci teških i bolnih operacija u bolnici u Köschingu, no presađivanje kože nije uspjelo i njezino se stanje zakompliciralo stalnim upalama. Nakon više od trideset kirurških zahvata postalo je jasno da su joj noge potpuno oduzete i da će do kraja života ostati prikovana uz bolesničku postelju.

Njezin se san o redovničkom životu srušio, no Ana je u svojoj patnji prepoznala uzvišeni Božji poziv. Svoju bolesničku sobu pretvorila je u svetište molitve i žrtve, a njezina majka bila joj je vjerna njegovateljica. Često je govorila: »Imam tri ključa za nebo: najveći je od sirova željeza i težak je, to je moja patnja; drugi je igla za šivanje, a treći je pero za pisanje«. Iz svoje postelje vezla je liturgijsko ruho s prikazima Presvetoga Srca Isusova, pisala stotine pisama duhovne utjehe i primala posjetitelje koji su joj dolazili po savjet i molitvu. Mjesni župnik svakodnevno joj je donosio svetu pričest, koja joj je bila jedina snaga u dugim noćima bez sna.

Od 1910. godine u njezinu su se životu pojavila mistična iskustva i stigme Gospodinove muke, koje je nastojala sakriti od očiju svijeta. U posljednjoj godini života oboljela je od raka debeloga crijeva, a uslijed pada iz postelje pretrpjela je ozljedu mozga koja joj je otežala govor. Okrijepljena svetom pričešću, preminula je u miru u Mindelstettenu 5. listopada 1925. godine u četrdeset i trećoj godini života, šapnuvši svoje posljednje riječi: »Gospodine Isuse, živim za Tebe!«

Čuda

Za njezinu beatifikaciju priznato je čudesno ozdravljenje Franza Zwirchmaiera, koji je nakon teške prometne nesreće pretrpio smrtonosnu frakturu lubanje i pao u najdublju komu, iz koje su liječnici smatrali oporavak nemogućim. Nakon što su se rodbina i vjernici utekli zagovoru Ane Schäffer, bolesnik je u trenu i potpuno ozdravio bez ikakvih neuroloških posljedica.

Za njezinu kanonizaciju ispitan je i priznat slučaj čudesnoga ozdravljenja gospođe Christine Simon, koja je bolovala od teške i uznapredovale ciroze jetre praćene opasnim ascitesom. Nakon molitava upućenih blaženoj Ani, bolest se u potpunosti povukla, a jetra je čudesno obnovila svoju funkciju, što je liječnička komisija u Rimu proglasila znanstveno neobjašnjivim. Od njezine smrti do danas zabilježene su tisuće uslišanih molitvi i milosti po njezinu zagovoru.

Štovanje i zaštitništvo

Anu Schäffer blaženom je proglasio papa Ivan Pavao II. 7. ožujka 1999. godine, a svetom papa Benedikt XVI. 21. listopada 2012. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njezin se liturgijski spomendan u općem crkvenom kalendaru slavi 5. listopada, na dan njezina rođenja za nebo. Njezin grob nalazi se u župnoj crkvi u Mindelstettenu u Bavarskoj i postao je važno hodočasničko mjesto. Prikazuje se u bolesničkoj postelji s raspelom u ruci, s priborom za vezenje ili perom.

Isti dan, 5. listopada, slave se i