Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Sveta Flora od Beaulieua

SVETICA · DJEVICA

Sveta Flora od Beaulieua

Spomendan
5. listopada
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1347.

Život

Sveta Flora od Beaulieua rođena je oko 1300. ili 1309. godine u plemićkoj obitelji Ponsa i Melhore u Maursu u Francuskoj. Odgajana u brojnoj kršćanskoj obitelji, Flora je od malih nogu pokazivala veliku privrženost molitvi, skrovitosti i Božjoj riječi, bježeći od ispraznih dječjih igara i svjetovnih zabava. Kada su joj roditelji pokušali dogovoriti brak primjeren njezinu staležu, Flora se tome odlučno usprotivila, želeći svoj život darovati isključivo nebeskom Zaručniku.

U dobi od oko četrnaest godina napustila je roditeljski dom i stupila u samostansku bolnicu Beaulieu u Issendolusu, u pokrajini Quercy, gdje su već boravile tri njezine sestre. Ta je ustanova, smještena na glasovitom hodočasničkom putu prema Rocamadouru, bila pod upravom redovnica Viteškoga reda svetoga Ivana Jeruzalemskoga (ivanovaca). Flora je položila redovničke zavjete i obukla ivanovački habit.

U samostanu se posvetila brizi za bolesnike, siromahe i nemoćne hodočasnike, no njezin je duhovni život bio ponajprije obilježen dubokim mističnim sjedinjenjem s Kristovom mukom i euharistijskim otajstvom. U početku je prolazila kroz teške nutarnje tjeskobe, nerazumijevanja i duhovne suhoće; sestre su njezine suze i mistične zanose znale smatrati zabludom ili slabošću uma. No njezina nepokolebljiva poniznost i ljubav ubrzo su pokazale pravo Božje djelo u njezinoj duši. Flora se svakodnevno ispovijedala i pričešćivala s tolikim žarom da bi redovito padala u ekstaze nakon primanja svetoga sakramenta, te su je sestre morale pridržavati do njezine klupe. U svome je srcu i na svome tijelu mistično proživljavala muku Raspetoga, osobito petkom i u Velikom tjednu, trpeći bolove u boku, rukama i nogama. Iscrpljena strogim postom, nesebičnim radom za bolesne i mističnim žarom, sveta je Flora preminula u Gospodinu u bolnici Beaulieu 1347. godine.

Čuda

Svetu Floru pratila su mnoga čudesa za života i nakon smrti. Drevni zapisi bilježe više od stotinu čudesnih ozdravljenja koja su se dogodila po njezinu zagovoru. Slijepi su progledali, uzeti prohodali, a mnoge majke u teškim porođajima bile su čudesno spašene zazivajući njezino ime. Nakon njezina preminuća iz njezina se groba širio ugodan, nezemaljski miomiris koji je svjedočio o njezinoj anđeoskoj čistoći. U zapadnoj Francuskoj puk je za vrijeme strašnih oluja i grmljavina s pouzdanjem zazivao ime svete Flore da ih zaštiti od udara groma.

Štovanje i zaštitništvo

Kult svete Flore započeo je neposredno nakon njezine smrti, a biskup Cahorsa svečano je uzvisio njezine relikvije 11. lipnja 1360. godine. Njezin se spomendan u Katoličkoj Crkvi i u Malteškom redu slavi 5. listopada. Njezine su relikvije stoljećima bile stjecište hodočasnika u Issendolusu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u redovničkom habitu ivanovki s bijelim osmerokrakim križem, često s ljiljanom u ruci, raspelom ili pokaznicom, uronjena u euharistijski zanos. Zaštitnica je bolesnika, hodočasnika i rodilja.

Isti dan, 5. listopada, slave se i