SVETICA · DJEVICA
Sveta Notburga iz Ebena
- Spomendan
- 14. rujna
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1313.
Život
Sveta Notburga rodila se oko 1265. godine u mjestu Rattenberg na rijeci Inn u sjevernom Tirolu, u skromnoj i pobožnoj težačkoj obitelji. Od djetinjstva je bila odgajana u vjeri, radinosti i ljubavi prema Bogu i bližnjemu. U dobi od osamnaest godina stupila je u službu grofa Henrika u dvorcu Rottenburg kao kuharica. Svoje je kućanske poslove obavljala s izvanrednom marljivošću i predanošću, a svu hranu koja bi preostala na grofovskome stolu dijelila je s velikim milosrđem siromasima i prosjacima koji su čekali pred vratima dvorca. Grofica i grof u početku su s naklonošću gledali na njezina djela milosrđa.
Međutim, nakon smrti pobožne grofice, nova gospodarica Otilija zabranila je dijeljenje ostataka hrane siromasima, zapovjedivši da se sve baca svinjama. Kako bi nastavila pomagati gladnima, Notburga je počela zakidati od vlastitih usta: odricala se svojega obroka, osobito petkom, te ga potajno nosila nevoljnicima. Kada je grofica to saznala, u svojoj ju je srdžbi otjerala s posla i prognala s dvorca.
Notburga je tada pronašla službu kod jednoga seljaka u Eben am Achenseeu, uz izričit dogovor da joj dopusti odlazak u crkvu na večernju molitvu subotom i uoči blagdana, kako bi dostojno posvetila Dan Gospodnji. Jedne subote uvečer, dok se spremalo nevrijeme, seljak je prekršio dogovor i zahtijevao da Notburga nastavi žeti na polju i nakon što su zvona oglasila nedjeljno slavlje. Notburga je tada pozvala Boga za svjedoka i podigla srp. Ubrzo nakon toga, pogođen nesrećama i uvidjevši svoju pogrešku, grof Henrik ponovno ju je pozvao na dvorac Rottenburg, obećavši joj punu slobodu u brizi za siromahe. Notburga se vratila i nastavila svoja sveta djela ljubavi sve do kraja života. Preminula je sveto u Gospodinu u dvorcu Rottenburg 14. rujna 1313. godine.
Čuda
Najpoznatije čudo iz njezina života dogodilo se na polju u Ebenu kada ju je seljak tjerao na nedjeljni rad: Notburga je bacila svoj srp u zrak rekavši neka Gospodin presudi između njih, a srp je ostao čudesno lebdjeti nepomičan na nebu, što je zaprepastilo tvrdokornoga seljaka. Kada ju je jednom na dvoru gospodar zaustavio tražeći da pokaže što nosi u pregači za siromahe, umjesto hrane ugledao je samo drvene strugotine, a umjesto vina ocat, čime je Bog sačuvao njezinu tajnu. Pred samu smrt Notburga je zatražila da njezino tijelo polože na kola s dva vola i puste životinje da same izaberu mjesto počinka; volovi su mirno povukli kola, čudesno prešli nabujalu rijeku Inn i zaustavili se točno pred kapelom svetog Ruperta u Ebenu.
Štovanje i zaštitništvo
Sveta Notburga pokopana je u Ebenu am Achenseeu, gdje je njezina grobnica postala jedno od najomiljenijih tirolskih prošteništa. Crkva je više puta proširivana, a austrijski car Maksimilijan Habsburški dao ju je raskošno urediti. Papa Pio IX. svečano je potvrdio njezino štovanje i proglasio je svetom 27. ožujka 1862. godine. Njezin spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 14. rujna, dok se u Austriji i Njemačkoj slavi i 13. rujna. Glavna je zaštitnica seoske mladeži, seljaka, ratara, poljodjelaca, sluškinja i kuharica. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u tirolskoj seoskoj nošnji s pregačom punom kruha ili cvijeća, držeći u ruci srp ili sa srpom koji lebdi u zraku iznad njezine glave.
Isti dan, 14. rujna, slave se i
- Sveti Albert Vercellski (Jeruzalemski), biskup i zakonodavac 13. stoljeće
- Sveti Ciprijan Kartaški, biskup i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Gabrijel Taurin Dufresse, biskup i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Matern od Kölna, biskup 4. stoljeće
- Sveti Petar II. od Tarentaisea, biskup 12. stoljeće
- Blaženi Klaudije Laplace, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Kornelije, papa i mučenik 3. stoljeće