Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blažena Imelda Lambertini

Blažena Imelda Lambertini
Klikni za povećanje
×
Blažena Imelda Lambertini
Blažena Imelda Lambertini. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Imelda Lambertini

Spomendan
12. svibnja
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1333.

Život

Blažena Imelda Lambertini rođena je 1320. ili 1322. godine u Bologni, kao jedino dijete grofa Egana Lambertinija i Castore Galuzzi. Njezini su roditelji bili poznati po kršćanskoj pobožnosti i djelotvornoj ljubavi prema bolonjskim siromasima. Od najranijih dana djevojčica je pokazivala iznimnu težnju za svetošću; u kući je podizala male oltare pred kojima je provodila sate u sabranosti i molitvi, gajeći osobito štovanje prema svetoj Agnezi Rimskoj.

Već u petoj godini života Imelda je žarko molila da joj se dopusti primiti svetu pričest, no u to je doba bio običaj da se sakramentu Euharistije pristupa tek u dobi od četrnaest godina. Vođena neugasivom čežnjom za Kristom, s devet ili deset godina zamolila je roditelje da je puste u samostan. Stupila je među sestre dominikanke u samostanu Santa Maria Maddalena u Val di Pietri blizu Bologne, gdje su se odgajale djevojčice. Iako je bila dijete i nije bila obvezana cjelovitim pravilom, Imelda je s velikim žarom obdržavala redovničku stegu, provodeći vrijeme u poslušnosti, molitvi i šutnji. Više je puta u suzama preklinjala svoga duhovnika i samostanske poglavarice da joj udijele svetu pričest, govoreći kako ne shvaća kako netko može primiti Isusa u svoje srce, a da ne umre od tolike ljubavi, no uvijek je bila odbijena zbog dobi.

Uoči svetkovine Uzašašća Gospodinova, 12. svibnja 1333. godine, Imelda je bila na svetoj misi u samostanskoj crkvi. Kada su redovnice pristupile pričesnoj klupi, djevojčica je ostala klečati po strani u kutu kapele, proljevajući gorke suze čežnje za svojim ljubljenim Spasiteljem. Nakon mise ostala je sama u crkvi u tihoj molitvi. Tada se zbio čudesan događaj: sakristan i sestre opazili su kako iznad Imeldine glave u zraku lebdi sjajna posvećena hostija obasjana nezemaljskim svjetlom. Svećenik je shvatio da je posrijedi Božja volja; uzeo je patenu, prišao djevojčici i podijelio joj njezinu prvu svetu pričest. Imelda se u suzama radosnicama poklonila do zemlje i pala u duboku mističnu ekstazu. Kada je jedna od sestara kasnije došla pozvati je na objed i dotaknula joj rame, shvatila je da je Imeldina duša u tom zanosu neizmjerne radosti i ljubavi napustila tijelo i preselila se u zagrljaj Zaručnika. Preminula je u dobi od jedanaest godina, s blaženim i trajnim osmjehom na licu.

Čuda

Imeldin prijelaz u vječnost bio je obilježen velikim euharistijskim čudom lebdeće hostije koja se spustila k njoj kako bi je nahranila. Njezino je sveto tijelo ostalo posve neraspadnuto kroz stoljeća, svjedočeći o anđeoskoj čistoći djevojčice koju je sama euharistijska ljubav prenijela u nebo.

Štovanje i zaštitništvo

Blaženom ju je proglasio papa Lav XII. 1826. godine. Kada je sveti papa Pio X. 1910. godine donio povijesnu odluku o snižavanju dobi za primanje prve svete pričesti, proglasio je blaženu Imeldu zaštitnicom prvopričesnika. Nazvana je »cvijetom Euharistije«. Njezin se spomendan u Katoličkoj Crkvi i dominikanskom redu slavi 12. svibnja. Njezine neraspadnute relikvije počivaju u crkvi svetoga Sigismunda (San Sigismondo) u Bologni. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao djevojčica u bijelom dominikanskom habitu s crnim velom i vijencem od cvijeća na glavi, kako sklopljenih ruku kleči u zanosu, dok iznad njezine glave lebdi sjajna hostija u zrakama svjetlosti.

Isti dan, 12. svibnja, slave se i