BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Odorik iz Pordenonea Mattiuzzi
- Spomendan
- 14. siječnja
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1331.
Život
Blaženi Odorik iz Pordenonea, rođen oko 1280. ili 1286. godine u selu Villanova kraj Pordenonea u Furlaniji, potjecao je iz obitelji češkoga podrijetla Mattiuzzi. U ranoj je mladosti položio zavjete u Redu manje braće u Udineu, posvetivši se molitvi, studiju i strogom pokorničkom životu. Odlikovao se velikom ljubavlju prema siromaštvu i apostolskim žarom za naviještanje Radosne vijesti onima koji još nisu čuli za Krista.
Oko 1318. godine krenuo je iz Padove na jedno od najdužih i najznamenitijih misionarskih putovanja u povijesti Crkve. Prešao je Crno more, prošao kroz Perziju, posjetio Bagdad i Hormuz, a potom se ukrcao za Indiju. Na otoku Salsette kraj Mumbaija pronašao je i s velikim poštovanjem sabrao kosti četvorice franjevačkih mučenika, blaženoga Tome Tolentinskoga i njegovih drugova, noseći ih sa sobom kako bi im osigurao dostojan kršćanski ukop. Putovao je dalje uzduž obala Indije i Cejlona, prešao na otoke Sumatru, Javu i Borneo, postavši prvi europski putnik koji je ostavio zapise o tim dalekim krajevima.
Naposljetku je stigao u Kinu, posjetivši luke Kanton i Quanzhou, gdje je u franjevačkom samostanu pohranio relikvije indijskih mučenika. Preko velikih rijeka i carskih kanala došao je u prijestolnicu Velikoga kana, Khanbaliq (današnji Peking). Ondje je proveo tri plodne godine pomažući ostarjelom franjevačkom nadbiskupu Ivanu od Montecorvina u vođenju mlade kršćanske crkve u Kini i naviještanju evanđelja. Na povratku u Europu prošao je kroz Tibet, postavši prvi zapadnjak koji je ušao u njegovu prijestolnicu Lhasu, te se preko Armenije 1330. godine vratio u Italiju.
U Padovi je u svibnju 1330. godine u samostanu svetoga Antuna svome subratu Vilimu od Solagne izdiktirao opširan i dragocjen putopis o svojim misijama. Krenuo je potom prema papinskom dvoru u Avignonu kako bi papi izvijestio o procvatu Crkve na Istoku i zatražio nove misionare za Kinu. No na putu se teško razbolio te se vratio u Udine, gdje je u svetosti preminuo 14. siječnja 1331. godine.
Čuda
Odorikov svetački život i grob proslavio je Gospodin mnogim nebeskim znakovima. Odmah nakon njegove smrti građani Udina okupljali su se oko njegova odra, a zabilježena su brojna čudesna ozdravljenja bolesnika, slijepih i hromih koji su s vjerom doticali njegovo tijelo. Glas o njegovoj svetosti i čudima proširio se cijelom sjevernom Italijom.
Štovanje i zaštitništvo
Štovanje blaženoga Odorika potvrdio je papa Benedikt XIV. 2. srpnja 1755. godine. Njegov se spomendan u Katoličkoj Crkvi i franjevačkom redu slavi 14. siječnja. Njegovo tijelo počiva u crkvi Blažene Djevice Marije od Karmela u Udineu, u umjetnički izrađenom kamenom sarkofagu. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u habitu manje braće s hodočasničkim štapom, s križem i knjigom u ruci, često okružen narodima Istoka kojima je naviještao vjeru Kristovu. Časti se kao apostol Kine i zaštitnik kršćanskih misionara na Dalekom istoku.
Isti dan, 14. siječnja, slave se i
- Blaženi Odon Novarski, prezbiter 12. stoljeće
- Sveta Nina, misionarka 4. stoljeće
- Sveti Dacije od Milana, biskup 6. stoljeće
- Sveti Eufrazije od Clermont-Ferranda, biskup 6. stoljeće
- Sveti Feliks iz Nole, prezbiter 4. stoljeće
- Sveti Firmin od Mendea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Potit, mučenik 2. stoljeće
- Blaženi Petar Donders, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Fulgencije od Écije, biskup 7. stoljeće
- Sveti Glicerije, đakon i mučenik 4. stoljeće
- Sveti monasi na Sinaju i u Raiti, mučenici 4. stoljeće