BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Oringa Menabuoi
- Spomendan
- 4. siječnja
- Razdoblje
- 14. stoljeće
Život
Blažena Oringa Menabuoi, u redovništvu prozvana Kristina od Svetoga Križa (Cristiana da Santa Croce), rođena je oko 1237. ili 1240. godine u mjestu Santa Croce sull'Arno u Toskani. Potjecala je iz siromašne seljačke obitelji. Još u djetinjstvu ostala je bez roditelja te je čuvala stoku na seoskom imanju svoje braće, provodeći sate na pašnjacima u tihoj molitvi i sabranosti. Kada su je braća protiv njezine volje odlučila udati radi materijalne koristi, Oringa je, želeći sačuvati svoje djevičanstvo i posvetiti se isključivo Bogu, 1259. godine pobjegla od kuće.
Pronašla je utočište u Lucci, gdje se zaposlila kao skromna sluškinja u plemićkoj kući obitelji Cortevecchia. Ondje je provela nekoliko godina, služeći ukućane s poniznošću i predanjem, dok je noći provodila u žarkoj molitvi i mističnim zanosima. Vođena ljubavlju prema Kristu i svecima, pošla je na daleka hodočašća: najprije u glasovito svetište svetoga Mihaela arkanđela na brdu Gargano, a potom u Rim, gdje je neko vrijeme boravila pomažući nevoljnicima i gdje su je zbog njezine pobožnosti prozvali Kristina. Nakon hodočašća na grob svetoga Franje u Asiz, osjetila je jasan Božji poziv da se vrati u rodni kraj.
Godine 1277. vratila se u Santa Croce sull'Arno. Na Badnjak, 24. prosinca 1279. godine, zajedno s nekoliko pobožnih djevojaka utemeljila je samostan Santa Maria Novella, stavivši ga pod Pravilo svetoga Augustina. Kao poglavarica bila je duhovna majka svojim sestrama, prednjačeći u postu, šutnji i bratskoj ljubavi. Posljednje godine života provela je u teškoj bolesti, podnoseći nesnosne tjelesne boli s potpunim predanjem u volju Božju. Preminula je u svom samostanu 4. siječnja 1310. godine u visokoj starosti.
Čuda
Oringin život bio je prožet nadnaravnim Božjim zahvatima još za njezina zemaljskoga boravka. Predaja prenosi da su po njezinoj usrdnoj molitvi mnogi bolesnici i patnici bivali izliječeni, zbog čega su je ljudi smatrali čudotvorkom dok je hodočastila Italijom. Na njezinu su se grobu neposredno nakon smrti događala brojna čudesna ozdravljenja, što je potaknulo rijeke hodočasnika da potraže njezin zagovor.
Štovanje i zaštitništvo
Njezino štovanje od davnina se čuva u Toskani. Papa Pio VI. službeno je potvrdio njezin neprekinuti kult 15. lipnja 1776. godine, proglasivši je blaženom. Njezin se spomendan u Katoličkoj Crkvi slavi 4. siječnja. Tijelo joj počiva u samostanskoj crkvi u Santa Croce sull'Arno. Građani su je izabrali za glavnu zaštitnicu grada, njezin su smrtni dan proglasili blagdanom, a njezin lik postavili na gradski stijeg. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u crnom augustinskom redovničkom habitu, držeći u ruci križ i ljiljan kao znak djevičanstva, često sa samostanom u pozadini.
Isti dan, 4. siječnja, slave se i
- Blažena Anđela iz Foligna, trećoredica 14. stoljeće
- Blaženi Toma Plumtree, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveta Elizabeta Ana Seton, redovnica 19. stoljeće
- Sveta Farailda, udovica 8. stoljeće
- Sveti Fereol od Uzèsa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Grgur od Langresa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Rigobert od Reimsa, biskup 8. stoljeće
- Blaženi Emanuel González García, biskup 20. stoljeće
- Sveti Abrunkul, biskup 5. stoljeće
- Sveti Hermet i Gaj, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Rigomer, biskup 6. stoljeće