BLAŽENICA · OPATICA
Blažena Matija de' Nazarei
- Spomendan
- 28. prosinca
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1319.
Život
Blažena Matija de' Nazarei rodila se 1. ožujka 1253. godine u gradu Matelici u talijanskoj pokrajini Markama, u uglednoj i plemićkoj obitelji grofa Gualtiera Nazareija i majke Sibille. Odrasla u dvorcu u bogatstvu, Matija je prezirala dvorsku raskoš i ispraznost, težeći za skromnim i evanđeoskim životom. Kada su joj roditelji u njezinoj osamnaestoj godini dogovorili brak s uglednim plemićem, Matija je saznala za njihov plan i odlučila pobjeći. Potajno je napustila roditeljski dom i pokucala na vrata samostana svete Marije Magdalene u Matelici, tražeći da je prime kao redovnicu.
Kada ju je tadašnja poglavarica Amadea, koja joj je bila u rodbinskoj vezi, u strahu od očeva gnjeva odbila primiti, Matija nije posustala. Odlučno je odrezala svoju dugu kosu, odbacila plemićki nakit i odjenula jednostavno sivo pokorničko odijelo. Razbješnjeli otac ubrzo je stigao pred samostan prijeteći da će je silom vratiti kući, no mlada je djevojka istupila pred njega s tolikom duhovnom zrelošću, krotkošću i nebeskom jasnoćom da se očevo srce smekšalo. Ne samo da je odustao od prijetnji nego je dao svoj roditeljski blagoslov i dopuštenje da obuče redovnički habit.
Nakon godine novicijata položila je svečane zavjete u ruke biskupa Camerina 10. kolovoza 1271. godine. U samostanu, koji je kasnije prihvatio strogo pravilo klarisa, Matija se isticala izvanrednom pobožnošću, strogim postovima i cjelonoćnim molitvama. Nakon smrti poglavarice, sestre su 1279. godine Matiju jednoglasno izabrale za novu opaticu. Ovu je odgovornu službu vršila punih četrdeset godina s neizmjernom mudrošću, majčinskom blagošću i razboritošću. Osobito je skrbila za bolesnike, siromahe i nevoljnike koji su tražili pomoć na samostanskim vratima. Blažena je Matija blago usnula u Gospodinu u samostanu u Matelici 28. prosinca 1319. ili 1320. godine, u dubokoj starosti.
Čuda
Matijin sveti život bio je obilježen brojnim čudesnim djelima i znakovima Božje milosti. Po njezinoj su usrdnoj molitvi slijepci ponovno progledali, gluhi zadobili sluh, a teški bolesnici primali potpuno ozdravljenje od neizlječivih bolesti. Kada je njezino tijelo ekshumirano 1536. godine, više od dva stoljeća nakon smrti, pronađeno je posve netaknuto i neraspadnuto, a iz njega je kapao čudesan i mirisan znoj. Ponovnim pregledom njezinih svetih ostataka 1756. godine tijelo je ponovno nađeno netaknuto truljenjem.
Štovanje i zaštitništvo
Nakon njezine smrti samostan i crkva u Matelici prozvani su u njezinu čast svetištem Blažene Matije, kamo su stoljećima hrlili vjernici. Papa Klement XIII. svečano je potvrdio njezino štovanje kao blaženice 27. srpnja 1765. godine, a papa Pio VI. odobrio je vlastita liturgijska čitanja 1795. godine. Sveti papa Ivan Pavao II. pohodio je 19. ožujka 1991. godine njezino svetište u Matelici i pomolio se pred njezinim neraspadnutim tijelom. U Rimskom martirologiju njezin se liturgijski spomendan slavi 28. prosinca. U umjetnosti se prikazuje u habitu klarisa s opatskim štapom u ruci ili u molitvi pred raspelom, uz simbole ozdravljenja bolesnika.
Isti dan, 28. prosinca, slave se i
- Blažena Katarina Volpicelli, djevica 19. stoljeće
- Sveti Antun Lerinski, monah 6. stoljeće
- Sveti Gašpar del Bufalo, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Grgur Homišin, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveta nevina dječica, mučenici 1. stoljeće
- Sveti Teona Aleksandrijski, biskup 4. stoljeće