BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Anđeo iz Furcija
- Spomendan
- 6. veljače
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1327.
Život
Blaženi Anđeo iz Furcija rođen je 1246. godine u mjestu Furci u pokrajini Abruzzo. Njegovi roditelji, Adalitto i Albazia, bili su imućni i pobožni kršćani koji su dugo bili bez djece; sina su izmolili na hodočašću u svetište svetoga Mihaela arkanđela na brdu Gargano, pa su mu iz zahvalnosti dali ime Anđeo. Djetinjstvo je proveo pod vodstvom ujaka, opata benediktinskoga samostana Cornacchiano, gdje je stekao temeljnu naobrazbu i ljubav prema Božjoj riječi.
Nakon ujakove i očeve smrti, Anđeo se brinuo za ostarjelu majku, a 1266. godine stupio je u Red pustinjaka svetoga Augustina (augustince) u Vastu. Za svećenika je zaređen 1270. godine. Zbog izvanredne bistrine uma poslan je 1271. godine na glasovito Sveučilište u Parizu, gdje je studirao punih pet godina; ondje mu je učitelj i doživotni prijatelj bio znameniti teolog Egidije Rimski. Stekavši naslov doktora i lektora teologije, Anđeo se vratio u Italiju te je godinama predavao sveto bogoslovlje u Napulju i samostanima u Abruzzu.
Anđeo je bio čovjek neizmjerne blagosti, pravednosti i evanđeoskoga žara. Njegova su predavanja i propovijedi privlačili mnoštvo slušatelja, a napisao je i tumačenje Evanđelja po Mateju. Godine 1287. braća su ga jednoglasno izabrala za provincijala augustinaca za čitavo područje Napuljskoga kraljevstva. Zbog svoje duboke poniznosti odlučno je odbio imenovanja za biskupa Acerre i Melfija, koje mu je ponudio papa Nikola IV., želeći ostati skromni redovnik. Posljednje godine života proveo je u samostanu Sant'Agostino alla Zecca u Napulju, gdje je u dobi od osamdeset i jedne godine blago preminuo u Gospodinu 6. veljače 1327. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Njegovo štovanje potvrdio je papa Lav XIII. dekretom od 20. prosinca 1888. godine, potvrdivši njegov vjekovni kult. Spomendan mu se slavi 6. veljače, kako stoji i u Rimskom martirologiju. Njegove su relikvije stoljećima počivale u Napulju, gdje se častio kao jedan od suzaštitnika grada, a u kolovozu 1808. godine svečano su prenesene u rodno mjesto Furci, gdje danas počivaju u njemu posvećenom svetištu. Glavni je zaštitnik Furcija. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u crnom augustinskom habitu, s knjigom i perom, često s odbačenom biskupskom mitrom do nogu.
Isti dan, 6. veljače, slave se i
- Blaženi Alfons Marija Fusco, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Franjo Spinelli, prezbiter 20. stoljeće
- Sveta Doroteja, djevica, i Teofil, mučenici 4. stoljeće
- Sveta Reinilda, opatica 8. stoljeće
- Sveti Amand od Maastrichta, biskup 7. stoljeće
- Sveti Brinolf Algotsson, biskup 14. stoljeće
- Sveti Guarin od Palestrine, biskup 12. stoljeće
- Sveti Matej Correa, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Mel od Ardagha, biskup 5. stoljeće
- Sveti Pavao Miki i drugovi, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Silvan, biskup, Luka, đakon, i Mokije, lektor, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Vedast (Vaast) od Arrasa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Antolijan, mučenik 3. stoljeće