BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Markolin Amanni iz Forlìja
- Spomendan
- 2. siječnja
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1397.
Život
Blaženi Markolin Amanni rođen je 1317. godine u Forlìju u pokrajini Emiliji, u čestitoj obitelji. Već kao desetogodišnji dječak osjetio je u srcu neodoljivu privlačnost prema posvećenomu životu te je 1327. godine stupio u dominikanski samostan svetoga Jakova apostola u rodnome gradu. Ondje je proveo punih sedamdeset godina, proživjevši cjelokupan svoj redovnički i svećenički vijek u istoj zajednici.
Nakon svećeničkoga ređenja Markolin je odabrao put najdublje skrovitosti, šutnje i evanđeoske jednostavnosti. Iako učen i duboko upućen u otajstva vjere, nije tražio visoke službe ni časti, nego je dane provodio u tihoj samostanskoj ćeliji, uronjen u razmatranje Božje riječi i mistično sjedinjenje s Gospodinom. Njegova je pobožnost bila blaga, tiha i postojana, prožeta iskrenom poniznošću i vedrinom duha.
Skroviti molitveni život Markolin je neraskidivo povezivao s djelotvornom i nesebičnom ljubavlju prema bližnjima. Imao je osobito nježno srce prema siromasima i napuštenoj djeci Forlìja. Okupljao je siromašne dječake, poučavao ih temeljima kršćanskoga nauka, tješio ih i hranio, a potrebitim obiteljima tajno je pribavljao pomoć. Živio je u najstrožoj osobnoj oskudici kako bi sve što ima mogao darovati potrebitima. U dubokoj starosti od osamdeset godina, okružen ljubavlju svoje subraće, blago je usnuo u Gospodinu u svome samostanu u Forlìju, 2. siječnja 1397. godine. Njegov prvi životopis sastavio je njegov slavni subrat blaženi Ivan Dominici.
Štovanje i zaštitništvo
Odmah nakon Markolinove smrti građani Forlìja počeli su ga častiti kao sveca, prepoznajući u njegovu jednostavnomu životu uzor evanđeoske svetosti. Njegovi zemni ostaci danas počivaju u katedrali svetoga Križa u Forlìju, kamo su preneseni radi javnoga štovanja. Njegova prvotna renesansna mramorna grobna urna, remek-djelo kipara Antonija Rossellina, danas se s poštovanjem čuva u Gradskoj pinakoteci u Forlìju.
Papa Benedikt XIV. službeno je potvrdio njegovo pradavno štovanje 1750. godine, proglasivši ga blaženim. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 2. siječnja, dok ga pojedini dominikanski kalendari bilježe i 24. siječnja. U kršćanskoj umjetnosti blaženi se Markolin prikazuje u bijelome habitu i crnome plaštu dominikanaca, sklopljenih ruku u molitvi, često okružen siromašnom djecom kojoj pruža kruh i pouku, kao zaštitnik djece, siromaha i uzor monaške skrovitosti i šutnje.
Isti dan, 2. siječnja, slave se i
- Blažena Marija Ana Sureau-Blondin, djevica 19. stoljeće
- Blažena Štefica (Stefana) Quinzani, djevica 16. stoljeće
- Sveti Adalhard od Corbiea, opat 9. stoljeće
- Sveti Airald od Mauriennea, biskup 12. stoljeće
- Sveti Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, biskupi i crkveni naučitelji 8. stoljeće
- Sveti Bladulf, prezbiter i redovnik 7. stoljeće
- Sveti Mainchín od Limericka, biskup 7. stoljeće
- Sveti Silvestar iz Troine, opat 12. stoljeće
- Sveti Telesfor, papa i mučenik 2. stoljeće
- Sveti Teodor od Marseillea, biskup 6. stoljeće
- Blaženi Vilim Repin i Lovro Bâtard, prezbiteri i mučenici 18. stoljeće
- Sveti Argej, Narcis i Marcelin, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Ivan Dobri od Milana, biskup 6. stoljeće
- Sveti Vicencijan, pustinjak 7. stoljeće