Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blaženi Markolin Amanni iz Forlìja

Blaženi Markolin Amanni iz Forlìja
Klikni za povećanje
×
Blaženi Markolin Amanni iz Forlìja
Blaženi Markolin Amanni iz Forlìja. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Markolin Amanni iz Forlìja

Spomendan
2. siječnja
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1397.

Život

Blaženi Markolin Amanni rođen je 1317. godine u Forlìju u pokrajini Emiliji, u čestitoj obitelji. Već kao desetogodišnji dječak osjetio je u srcu neodoljivu privlačnost prema posvećenomu životu te je 1327. godine stupio u dominikanski samostan svetoga Jakova apostola u rodnome gradu. Ondje je proveo punih sedamdeset godina, proživjevši cjelokupan svoj redovnički i svećenički vijek u istoj zajednici.

Nakon svećeničkoga ređenja Markolin je odabrao put najdublje skrovitosti, šutnje i evanđeoske jednostavnosti. Iako učen i duboko upućen u otajstva vjere, nije tražio visoke službe ni časti, nego je dane provodio u tihoj samostanskoj ćeliji, uronjen u razmatranje Božje riječi i mistično sjedinjenje s Gospodinom. Njegova je pobožnost bila blaga, tiha i postojana, prožeta iskrenom poniznošću i vedrinom duha.

Skroviti molitveni život Markolin je neraskidivo povezivao s djelotvornom i nesebičnom ljubavlju prema bližnjima. Imao je osobito nježno srce prema siromasima i napuštenoj djeci Forlìja. Okupljao je siromašne dječake, poučavao ih temeljima kršćanskoga nauka, tješio ih i hranio, a potrebitim obiteljima tajno je pribavljao pomoć. Živio je u najstrožoj osobnoj oskudici kako bi sve što ima mogao darovati potrebitima. U dubokoj starosti od osamdeset godina, okružen ljubavlju svoje subraće, blago je usnuo u Gospodinu u svome samostanu u Forlìju, 2. siječnja 1397. godine. Njegov prvi životopis sastavio je njegov slavni subrat blaženi Ivan Dominici.

Štovanje i zaštitništvo

Odmah nakon Markolinove smrti građani Forlìja počeli su ga častiti kao sveca, prepoznajući u njegovu jednostavnomu životu uzor evanđeoske svetosti. Njegovi zemni ostaci danas počivaju u katedrali svetoga Križa u Forlìju, kamo su preneseni radi javnoga štovanja. Njegova prvotna renesansna mramorna grobna urna, remek-djelo kipara Antonija Rossellina, danas se s poštovanjem čuva u Gradskoj pinakoteci u Forlìju.

Papa Benedikt XIV. službeno je potvrdio njegovo pradavno štovanje 1750. godine, proglasivši ga blaženim. Njegov liturgijski spomendan u Rimskom martirologiju slavi se 2. siječnja, dok ga pojedini dominikanski kalendari bilježe i 24. siječnja. U kršćanskoj umjetnosti blaženi se Markolin prikazuje u bijelome habitu i crnome plaštu dominikanaca, sklopljenih ruku u molitvi, često okružen siromašnom djecom kojoj pruža kruh i pouku, kao zaštitnik djece, siromaha i uzor monaške skrovitosti i šutnje.

Isti dan, 2. siječnja, slave se i