Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Sveta Agneza iz Montepulciana

Sveta Agneza iz Montepulciana
Klikni za povećanje
×
Sveta Agneza iz Montepulciana
Sveta Agneza iz Montepulciana. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Agneza iz Montepulciana

Spomendan
20. travnja
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1317.

Život

Sveta Agneza iz Montepulciana rodila se 28. siječnja 1268. godine u mjestu Gracciano pokraj Montepulciana u Toskani, u plemićkoj obitelji Segni. Od rane mladosti gorjela je od ljubavi prema Bogu, pa je već u devetoj godini života, uz posebno papinsko dopuštenje, nagovorila roditelje da je puste u samostan. Stupila je među redovnice koje su se zbog siromašnoga odijela od gruba sukna nazivale sestrama od vreće. Živjela je u potpunoj povučenosti, moleći neprestano i kroteći svoje tijelo strogim postovima.

Kada je gospodar utvrde Proceno pokraj Orvieta zatražio da se u njegovu mjestu osnuje novi samostan, Agneza je bila među odabranim sestrama koje su poslane na tu novu zakladu. Sa svega četrnaest godina povjerena joj je služba samostanske ekonome, a 1288. godine, kada joj je bilo tek dvadeset godina, sestre su je unatoč njezinoj mladosti jednoglasno izabrale za prioricu zajednice u Procenu. Ondje se isticala žarkim klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i dubokim mističnim sjedinjenjem s Kristom.

Na usrdne molbe građana svoga rodnoga grada, Agneza se 1306. godine vratila u Montepulciano kako bi ondje podigla samostan Santa Maria Novella. Potaknuta nebeskim viđenjem svetoga Dominika Guzmána, uvela je u samostan stegu Reda propovjednika i Pravilo svetoga Augustina, povezavši svoju zajednicu s dominikanskim redom. Kao priorica upravljala je samostanom s anđeoskom krotkošću i mudrošću. Građani su je često pozivali da posreduje u sklapanju mira među zavađenim plemićkim obiteljima, što je ona uvijek uspješno činila. Kada joj se zdravlje teško narušilo, po nalogu liječnika i molbi sestara pošla je u obližnje toplice u Chiancianu, no ne primivši olakšanja, na nosilima se vratila u samostan. Ležeći na samrtnoj postelji, tješila je uplakane sestre riječima da se raduju jer odlazi svome Zaručniku. Sveta je Agneza preminula u Gospodinu u Montepulcianu 20. travnja 1317. godine, u četrdeset i devetoj godini života, s riječima: »Moj Ljubljeni pripada meni, i ja više neću otići od Njega!«

Čuda

Život svete Agneze bio je prepun čudesnih znakova i mističnih milosti. Dok je bila poglavarica u Procenu, u trenutcima oskudice u više je navrata svojom molitvom čudesno umnožila kruh za sestre i siromahe, poput evanđeoskoga čuda umnažanja kruhova. Bolesnici koji su joj prilazili bivali su izliječeni od tjelesnih i duševnih patnji. Jednoga jutra, kada je zbog zanosa propustila svetu misu i gorko zaplakala što nije primila Gospodina, ukazao joj se anđeo i pružio joj posvećenu hostiju. Nakon njezine smrti, kada su braća dominikanci htjeli balzamirati njezino tijelo, iz njezinih je udova potekao čudesan, slatkasti nebeski miris, a tijelo je ostalo gipko i potpuno neraspadnuto.

Štovanje i zaštitništvo

Sveta Katarina Sijenska gajila je iznimnu pobožnost prema svetoj Agnezi, nazivajući je svojom slavnom majkom, te je hodočastila na njezin grob u Montepulciano. Životopis svete Agneze sastavio je blaženi Rajmund iz Kapue. Papa Klement VIII. proglasio ju je blaženom 1608. godine, a papa Benedikt XIII. svečano ju je uvrstio među svetice 10. prosinca 1726. godine. Njezino neraspadnuto tijelo počiva iznad glavnoga oltara crkve njoj posvećene u Montepulcianu. U Rimskom martirologiju i u dominikanskom redu njezin se blagdan slavi 20. travnja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom habitu i crnom plaštu dominikanske redovnice, držeći u ruci raspelo, bijeli ljiljan, tri kamenčića u spomen na gradnju crkve i bijelo janje kao znamen čistoće i njezina imena.

Isti dan, 20. travnja, slave se i