BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Andrija Conti iz Segnija
- Spomendan
- 1. veljače
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1302.
Život
Blaženi Andrija Conti rodio se 1240. godine u gradu Anagniju u pokrajini Laciju, u jednoj od najuglednijih plemićkih obitelji onoga doba, grofova od Segnija. Iz te su loze potekle tolike istaknute crkvene ličnosti i namjesnici Kristovi: Andrija je bio nećak pape Aleksandra IV. te u bliskom srodstvu s papom Bonifacijem VIII. Odgajan u bogatstvu i dvorskom sjaju, zarana je stekao visoko obrazovanje i temeljitu naobrazbu u teološkim znanostima. No promatrajući taštinu i prolaznost svjetovnih časti, mladi je plemić osjetio poticaj na evanđeosko odricanje.
Odbacio je sve obiteljske povlastice i zemaljska bogatstva te napustio očev dvor kako bi obukao siromašni habit Reda manje braće u samostanu svetog Lovre u Pigliu. Privučen ljubavlju prema tišini i neprestanoj molitvi, uz dopuštenje svojih redovničkih poglavara povukao se u osamljenu i vlažnu špilju na obroncima planine Scalambre u Apeninima. Ta je pećina bila toliko uska i niska da je visoki plemić u njoj mogao samo klečati ili hodati pogrbljen. U toj kamenoj samoći blaženi je Andrija proveo više od četrdeset godina života u najstrožoj askezi, postu i neprestanom razmatranju Božjih otajstava.
Unatoč svojoj samotničkoj skrovitosti, bio je duboko plodan duhovni pisac. U svojoj je špilji sastavio dragocjenu teološku raspravu O porodu Djevice (De partu Virginis), u kojoj je izložio otajstvo Marijina djevičanskog bogomajčinstva. Njegov rođak, papa Bonifacije VIII., neizmjerno je cijenio njegovu mudrost i svetost te ga je na konzistoriju 1295. godine pod svaku cijenu htio uvrstiti u zbor kardinala Svete Rimske Crkve. No ponizni pustinjak odlučno je odbio kardinalski šešir, smatrajući se nedostojnim bilo kakve časti i moleći papu da ga ostavi u njegovoj siromašnoj pećini gdje u miru može služiti jedino raspetomu Gospodinu. Ta je zadivljujuća poniznost toliko potresla papu da je u Andrijinu primjeru pronašao nadahnuće za proglašenje prve velike Svete godine kršćanskoga jubileja 1300. godine. Iscrpljen dugotrajnim pokorama i služenjem Bogu, blaženi je Andrija usnuo u Gospodinu u svome samotištu na planini Scalambri 1. veljače 1302. godine.
Čuda
Tijekom dugih desetljeća provedenih u apeninskoj pustinji, blaženi je Andrija bio izložen žestokim i vidljivim napadima zloduha, no njegova nepokolebljiva vjera u Krista i znak svetoga križa uvijek su iznova rastjerali svaku đavolsku obmanu. Kada je jednom prilikom bio teško bolestan i iznemogao, prijatelji su mu donijeli pladanj pečenih ptica kako bi se okrijepio hranom; potresen pogledom na usmrćene ptice, blaženik je nad njima načinio znak križa, a ptice su istoga časa oživjele i radosno odletjele u šumu. Nakon njegove smrti zabilježena su brojna čudesna ozdravljenja i oslobođenja od opsjednuća, a njegovu se moćnom zagovoru pripisuje spasenje grada Piglija od kuge 1656. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blaženoga Andrije položeno je u crkvi samostana svetog Lovre u Pigliu. Kada je njegova grobnica stradala u bombardiranjima tijekom Drugoga svjetskoga rata, njegove su relikvije spašene i 1945. godine ponovno svečano položene u istu samostansku crkvu. Papa Inocent XIII., potomak iste plemićke loze grofova od Segnija, potvrdio je njegovo štovanje 11. prosinca 1724. godine. U Rimskom martirologiju njegov se spomen slavi 1. veljače, dok ga franjevački red na mnogim mjestima spominje 3. veljače. U gradu Pigliu svake se godine u kolovozu održava svečana procesija njemu u čast. U kršćanskoj ikonografiji prikazuje se u franjevačkom habitu s krunicom i knjigom u ruci, u molitvi pred špiljom, često s kardinalskim šeširom odbačenim do njegovih nogu u znak prijezira prema zemaljskim častima.
Isti dan, 1. veljače, slave se i
- Blažena Ivana Franciska od Pohođenja Michelotti, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Alojzije Variara, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Conor O'Devany, biskup, i Patrik O'Loughran, prezbiter, mučenici 17. stoljeće
- Sveta Brigita Irska, opatica 6. stoljeće
- Sveta Verdijana, djevica i pustinjakinja 13. stoljeće
- Sveti Agripin od Le Puya, biskup i mučenik 7. stoljeće
- Sveti Henrik Morse, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Pavao Hong Yŏng-ju i Ivan Yi Mun-u, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Pavao od Saint-Paul-Trois-Châteauxa, biskup 5. stoljeće
- Sveti Rajmund od Fitera, opat 12. stoljeće
- Sveti Sever od Ravenne, biskup 4. stoljeće
- Sveti Trifun, mučenik 3. stoljeće
- Blažena Marija Ana Vaillot i četrdeset i šest drugarica, mučenice 18. stoljeće
- Blaženi Reginald od Saint-Gillesa, prezbiter 13. stoljeće
- Sveti Ivan od Saint-Maloa, biskup 19. stoljeće
- Sveti Sigisbert III., kralj 7. stoljeće
- Sveti Urs od Aoste, prezbiter 6. stoljeće