BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Šimun Rinalducci iz Todija
- Spomendan
- 20. travnja
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1322.
Život
Blaženi Šimun Rinalducci iz Todija rođen je u drugoj polovici 13. stoljeća u Todiju u Umbriji. Još u mladosti stekao je temeljitu teološku naobrazbu, a 1280. godine stupio je u Red pustinjaka svetoga Augustina (augustince). Nakon svećeničkoga ređenja braća su ga prepoznala kao vrsna učitelja i bogoslova, pa je dugi niz godina djelovao kao lektor teologije i prior u nekoliko samostana, a potom i kao provincijalni poglavar u Umbriji.
Šimun je bio jedan od najomiljenijih i najrječitijih propovjednika svoga vremena. Njegov ugodan, blag i uvjerljiv govor privlačio je tisuće ljudi koji su hrlili slušati tumačenje Svetoga pisma. No njegova se svetost najsjajnije očitovala u teškoj kušnji. Na općem kapitulu reda 1318. godine pojedini su mu zavidni protivnici pred generalnim priorom uputili teške i lažne optužbe. Šimun je, po uzoru na Krista pred sudom, odlučio ponizno šutjeti kako ne bi izazvao sablazan i razdor među braćom, sjećajući se evanđeoske riječi: »Svojom ćete se postojanošću spasiti« (Lk 21,19Svojom ćete se postojanošću spasiti.”). Strpljivo je podnio sve prijekore i uvrede dok istina nije izašla na vidjelo i dok nije u potpunosti oslobođen svake krivnje.
Nakon te kušnje poslan je u Bolognu, u samostan svetoga Jakova Velikoga. Ondje je neumorno propovijedao Božjemu narodu i poučavao mlade studente, odgajajući ih riječju zdravoga nauka i živim primjerom vlastitoga svetog života. Preminuo je u samostanu u Bologni 20. travnja 1322. godine.
Čuda
Šimunov svetački život Gospodin je potvrdio brojnim čudesima za života i nakon smrti. Suvremenici su ga držali za velikoga čudotvorca, a na njegovu su se grobu u samostanskoj crkvi u Bologni događala mnoga iscjeljenja bolesnika koji su s vjerom molili pred njegovim tijelom.
Štovanje i zaštitništvo
Kult blaženoga Šimuna Rinalduccija potvrdio je papa Grgur XVI. dekretom od 19. ožujka 1833. godine. Spomendan mu se u Katoličkoj Crkvi i augustinskom redu slavi 20. travnja. Njegove se relikvije s poštovanjem čuvaju u crkvi svetoga Jakova Velikoga u Bologni. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u crnom augustinskom habitu, držeći u ruci knjigu i raspelo, s prstom na usnama kao znakom njegove herojske strpljivosti i svete šutnje u podnošenju lažnih optužbi. Zaštitnik je propovjednika, studenata teologije i onih koji nevino trpe klevete.
Isti dan, 20. travnja, slave se i
- Blažena Klara Bosatta, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Anastazije Pankiewicz, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Antun Page, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Dominik Vernagalli, prezbiter 13. stoljeće
- Blaženi Franjo Page i Robert Watkinson, prezbiteri i mučenici 17. stoljeće
- Blaženi Gerald de Salles, redovnik 12. stoljeće
- Sveta Agneza iz Montepulciana, djevica 14. stoljeće
- Sveti Anastazije Antiohijski, biskup i mučenik 6. stoljeće
- Sveti Anicet, papa 2. stoljeće
- Sveti Marcelin od Embruna, biskup 4. stoljeće
- Blaženi Jakov Bell, prezbiter, i Ivan Finch, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Mauricije MacKenraghty, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Rikard Sargeant i Vilim Thomson, prezbiteri i mučenici 16. stoljeće
- Sveta Heliena, djevica 7. stoljeće
- Sveti Marcijan od Auxerrea, redovnik 5. stoljeće
- Sveti Sekundin, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Sulpicije i Servicijan, mučenici 2. stoljeće
- Sveti Teodor Trihina, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Viho od Osnabrücka, biskup 9. stoljeće