Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blažena Sibilina Biscossi

BLAŽENICA · DJEVICA I PUSTINJAKINJA

Blažena Sibilina Biscossi

Spomendan
19. ožujka
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1367.

Život

Blažena Sibilina Biscossi rođena je u Paviji 1287. godine u uglednoj i pobožnoj obitelji. Već u ranoj dobi doživjela je tešku nevolju: ostala je siroče bez roditelja te je bila prisiljena zarađivati za goli život radeći kao siromašna sluškinja. Kada joj je bilo tek dvanaest godina, zadesila ju je nova velika kušnja jer je posve izgubila očinji vid. Slijepu i napuštenu djevojčicu primile su pod svoje okrilje pobožne žene povezane s dominikanskim redom.

Iako lišena tjelesnoga vida, Sibilina je bila obdarena izvanrednim nutarnjim svjetlom vjere. Prema predaji, imala je viđenje samoga svetoga Dominika, nakon čega je u petnaestoj godini stupila u Treći red svetoga Dominika. Odlučila se za radikalan oblik posvećenoga života: dala se zazidati u malu, skromnu ćeliju tik uz dominikansku crkvu svetoga Tome u Paviji. U toj je tijesnoj klauzuri provela punih šezdeset i pet godina kao stroga zatvornica, sve do svoje smrti.

U svojoj ćeliji Sibilina je živjela u trajnoj molitvi, strogome postu i askezi. Kroz mali prozorčić njezina skloništa dolazili su k njoj ljudi svih staleža, od običnih građana i sluškinja do uglednih velikaša, tražeći duhovnu utjehu, svjetlo u dvojbama i poticaj na iskreno obraćenje. Sibilina ih je s majčinskom blagošću tješila, poučavala i opominjala na pokoru. Točno je predvidjela dan svoga prelaska u vječnost te je, okružena braćom propovjednicima i primivši svete sakramente, blaženo preminula u Gospodinu u Paviji, 19. ožujka 1367. godine, u osamdesetoj godini života.

Čuda

Gospodin je blaženu Sibilinu obdario darom proroštva, poznavanja skrovitih misli i čudotvorstva. Mnoge njezine proročke riječi točno su se obistinile. Nakon njezine smrti njezin je grob postao mjesto čudesnih ozdravljenja. Mnogi slijepi, uzeti i bolesni koji su se u molitvi doticali njezina odra ili se utjecali njezinu zagovoru primili su tjelesno zdravlje i duhovni mir.

Štovanje i zaštitništvo

Sibilinino tijelo pokopano je uz veliko sudjelovanje puka u crkvi svetoga Tome u Paviji, a njezin je životopis nedugo nakon smrti sastavio dominikanski prior fra Tommaso da Bossolasco. Nakon ukinuća samostana njezine su relikvije prenesene u katedralu u Paviji, gdje se i danas s poštovanjem čuvaju.

Papa Pio IX. službeno je potvrdio njezino pradavno štovanje 1854. godine, proglasivši je blaženom. Spomendan joj se u Rimskom martirologiju slavi 19. ožujka, dok se u biskupiji Pavija slavi 23. ožujka, a u Dominikanskome redu 18. travnja. Blažena Sibilina Biscossi časti se kao nebeska zaštitnica služavki i kućnih pomoćnica. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u habitu dominikanske trećoredice, sklopljenih ruku u molitvi ili s Djetetom Isusom u naručju.

Isti dan, 19. ožujka, slave se i