BLAŽENIK · REDOVNIK
Blaženi Gerard Cagnoli
- Spomendan
- 29. prosinca
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1343.
Život
Blaženi Gerard Cagnoli rođen je oko 1267. godine u Valenzi u Pijemontu, u bogatoj i plemićkoj obitelji. Kada mu je bilo tek deset godina, ostao je bez oca. Svu svoju mladost posvetio je njezi bolesne majke koja je bolovala od sušice, ostajući uz njezinu postelju s djetinjom odanošću sve do njezine smrti 1290. godine.
Nakon majčina preminuća, slobodan od zemaljskih veza, Gerard je donio radikalnu evanđeosku odluku: sva svoja imanja i bogatstvo razdijelio je siromasima te je obukao prosjačko ruho kako bi živio kao siromašni hodočasnik i pustinjak. Pješice je putovao prema jugu Italije, pohodeći grobove apostola u Rimu i svetišta u Napulju, proseći hranu od vrata do vrata. Tražeći potpunu samoću i tišinu za razmatranje božanskih otajstava, prešao je na Siciliju. Nastanio se najprije u blizini Trapanija, a zatim se oko 1294. godine povukao na divlje i samotne padine vulkana Etne. Ondje je godinama provodio iznimno strog anahoretski život u trajnoj molitvi, ležeći na goloj zemlji i hraneći se divljim biljem.
Privučen glasom o svetosti mladoga franjevačkog biskupa svetoga Ljudevita Toluškoga, Gerard je 1307. godine odlučio napustiti pustinjačku osamu i stupiti u Red manje braće. Primljen je kao redovnički brat laik u samostanu u Randazzu, a potom je premješten u samostan svetoga Franje u Palermu. U samostanu je ponizno vršio najjednostavnije poslove vratara i kuhara. Gerard se odlikovao anđeoskom jednostavnošću, djetinjom poniznošću i neiscrpnim strpljenjem. Svi koji su kucali na samostanska vrata u njemu su susretali istinskoga Božjeg čovjeka punog blagosti i ljubavi. Preminuo je u svetosti u samostanu u Palermu 29. prosinca 1342. godine.
Čuda
Gerarda je već za života pratio glas velikoga čudotvorca. Predaja bilježi da su po njegovoj jednostavnoj i djetinjoj molitvi mnogi bolesnici čudesno ozdravljali od neizlječivih bolesti. Njegova je prisutnost unosila mir među posvađane, a siromašni puk Palerma svakodnevno se utjecao njegovu blagoslovu u svim nevoljama. Glas o njegovim čudesima i svetosti brzo se proširio s juga Sicilije sve do Korzike i Ligurije.
Štovanje i zaštitništvo
Štovanje blaženoga Gerarda Cagnolija svečano je potvrdio papa Pio X. 1908. godine, priznajući njegov vjekovni kult. Njegov se spomendan u Katoličkoj Crkvi i franjevačkom redu slavi 29. prosinca. Njegovo sveto tijelo počiva u bazilici svetoga Franje u Palermu. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u smeđem habitu manje braće, često s ključevima samostanskih vrata, kruhom koji dijeli siromasima ili u molitvi pred slikom svetoga Ljudevita Toluškoga.
Isti dan, 29. prosinca, slave se i
- Blaženi Henrik Ivan Requena i Josip Peris Polo, prezbiteri i mučenici 20. stoljeće
- Sveta Benedikta Hyŏng Kyŏng-nyŏn i šest drugova, mučenici 19. stoljeće
- Sveti David, kralj i prorok Stari zavjet
- Sveti Marcel Akemitski, opat 5. stoljeće
- Sveti Martinijan od Milana, biskup 5. stoljeće
- Sveti Toma Becket, biskup i mučenik 12. stoljeće
- Blaženi Ivan Krstitelj Ferreres Boluda, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Josip Aparicio Sanz, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Vilim Howard, mučenik 17. stoljeće
- Sveti Evroult od Ouchea, opat 6. stoljeće
- Sveti Liboz od Vage, biskup i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Trofim od Arlesa, biskup 3. stoljeće