Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 14. stoljeće › Životopisi › Blaženi Benedikt XI.

Blaženi Benedikt XI.
Klikni za povećanje
×
Blaženi Benedikt XI.
Blaženi Benedikt XI.. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PAPA

Blaženi Benedikt XI.

Spomendan
7. srpnja
Razdoblje
14. stoljeće
Smrt
1304.

Život

Blaženi Benedikt XI., krsnim imenom Nikola Boccasini, rodio se 1240. godine u Trevisu u Italiji, kao sin siromašnoga općinskog bilježnika Boccasija i majke Bernarde, koja je prala rublje za mjesne redovnike propovjednike. Nakon prerane očeve smrti, prvu kršćansku poduku primio je od strica svećenika u crkvi svetoga Andrije u Trevisu. U dobi od četrnaest godina, privučen primjerom i evanđeoskom čistoćom Reda propovjednika, obukao je dominikanski habit u rodnome gradu. Nakon godina studija u Veneciji i Milanu, postao je lektor teologije, službu koju je s velikim uspjehom obavljao punih četrnaest godina u Veneciji, Trevisu i Genovi.

Zbog svoje iznimne razboritosti, krotkosti i pravovjernosti, Nikola je 1286. godine izabran za provincijalnoga priora Lombardije, a na generalnom kapitulu u Strasbourgu 1296. godine izabran je za devetoga generalnog meštra cjelokupnoga dominikanskog reda. Kao vrhovni poglavar, u vremenima teških previranja i osporavanja papinske vlasti, naložio je svoj braći da brane zakonitost izbora pape Bonifacija VIII. i čuvaju jedinstvo Crkve. Papa ga je iznimno cijenio te mu povjeravao važne diplomatske misije radi sklapanja primirja između francuskoga kralja Filipa IV. Lijepoga i engleskoga kralja Edvarda I.

Godine 1298. papa ga je uvrstio u zbor kardinala, a ubrzo potom imenovao biskupom Ostije i dekanom Kardinalskoga zbora. Kao papinski legat poslan je u Ugarsku kako bi radio na miru u zemlji razdiranoj građanskim ratom. Kada su u rujnu 1303. godine francuske čete predvođene Vilimom od Nogareta i Sciarrom Colonnom provalile u papinsku palaču u Anagniju u namjeri da ponize i utamniče Bonifacija VIII., jedino su kardinal Nikola Boccasini i kardinal Pedro Rodríguez ostali uz staroga Papu, braneći ga vlastitim tijelima od nasilja. Nakon Bonifacijeve smrti, kardinali su 22. listopada 1303. godine jednoglasno izabrali Nikolu za novoga papu, a on je uzeo ime Benedikt XI.

Njegov kratki pontifikat od svega osam mjeseci bio je posvećen traženju mira, pomirenja i crkvene obnove. S velikom očinskom blagošću ukinuo je izopćenja s francuskoga kraljevstva nastojeći zacijeliti rane kršćanstva, ali je ostao čvrst u obrani časti Svete Stolice te je pod kaznu izopćenja stavio neposredne počinitelje nasilja u Anagniju. Zbog nereda koje su u Rimu poticali velikaši, morao se skloniti u Perugiju. Unatoč kratkoj vladavini ostavio je iza sebe vrijedne teološke komentare na Evanđelje po Mateju, Psalme, Knjigu o Jobu i Otkrivenje. Pobožni je Papa iznenada preminuo u Perugiji 7. srpnja 1304. godine.

Čuda

Predaja bilježi da su se ubrzo nakon njegove smrti na njegovu grobu u Perugiji počela događati brojna čudesna ozdravljenja bolesnika koji su s vjerom dolazili moliti za njegov zagovor, što je potaknulo živo i trajno štovanje među vjernicima. Suvremenici su također svjedočili o njegovoj izvanrednoj pronicavosti i daru mira, kojim je uspijevao stišati i najogorčenije političke i obiteljske mržnje.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blaženoga Benedikta XI. počiva u velebnoj mramornoj grobnici u crkvi svetoga Dominika u Perugiji. Papa Klement XII. svečano je potvrdio njegovo štovanje i proglasio ga blaženim 1736. godine. Rimski martirologij slavi njegov spomen 7. srpnja, opisujući ga kao dobrostiva i krotka pastira, branitelja pravde i ljubitelja mira koji je promicao obnovu crkvene stege. Glavni je nebeski zaštitnik grada Trevisa, u kojemu je dao sagraditi velebnu crkvu svetog Nikole. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u papinskom ornatu s tijarom na glavi ili u bijelom habitu dominikanskoga reda s križem i knjigom svojih svetih komentara u ruci.

Isti dan, 7. srpnja, slave se i