BLAŽENICA · UDOVICA
Blažena Delfina od Signea
- Spomendan
- 26. studenoga
- Razdoblje
- 14. stoljeće
- Smrt
- 1360.
Život
Blažena Delfina od Signea rođena je oko 1284. ili 1285. godine u dvorcu Puimichel u Provansi, u uglednoj plemićkoj obitelji oca Vilima, gospodara Signesa, i majke Delfine de Barras. U ranoj dobi ostala je siroče bez oba roditelja, pa je skrb o njezinu odgoju preuzela rodbina, a djetinjstvo je provela u samostanu svete Katarine u Bauduenu, gdje je njezina teta bila opatica. Ondje je rasla u kreposti, dubokoj molitvi i ljubavi prema Raspetome te se zarana u srcu zavjetovala na trajno djevičanstvo.
Kada joj je bilo oko dvanaest godina, skrbnici su je protiv njezine volje, po želji kralja Karla II. Napuljskoga, zaručili za mladoga grofa Elzeara od Sabrana. Vjenčanje je proslavljeno 1300. godine. Na samome početku bračnoga života Delfina je supruga upoznala sa svojim zavjetom, a Elzear je, potaknut njezinim svetačkim primjerom i dubokom vjerom, dragovoljno pristao na djevičanski brak. Oboje su položili zavjet trajne čistoće te su živjeli u savršenom skladu kao brat i sestra. Supružnici su obukli habit Trećega reda svetoga Franje i svoj dvorac u Puy-Michelu i Ansouisu pretvorili u oazu molitve, strogoga posta i nesebične brige za siromahe i bolesnike.
Kada je sveti Elzear preminuo 1323. godine u Parizu, Delfina je u molitvi doživjela viđenje njegove smrti i oslobođenja od zemaljskih veza. Nakon suprugove smrti prodala je sva svoja prostrana imanja, podijelila sav novac siromasima i položila zavjet potpunoga evanđeoskoga siromaštva. Na poziv kraljice Sanče boravila je nekoliko godina na kraljevskome dvoru u Napulju kao dvorska gospođa i duhovna savjetnica, provodeći u tajnosti najstrožu pokoru i dijeleći milostinju.
Vrativši se u Provansu 1345. godine, Delfina je odabrala put posvemašnje poniznosti: u gradu Aptu živjela je kao siromašna prosjakinja, proseći od vrata do vrata ne samo za sebe nego ponajprije za druge nevoljnike, podnoseći strpljivo poruge i nerazumijevanje građana. Tijekom strašne epidemije kuge 1348. godine nesebično se posvetila njezi bolesnika. Kasnije je provela godinu dana kao stroga zatvornica uz kapelu svetoga Ivana u Roubiansu, hraneći se kroz mali otvor i provodeći sate u zanosnoj molitvi. Ostatak života provela je u siromašnoj kućici u Aptu, okupljajući oko sebe pobožne djevojke i udovice koje je poučavala u čistoći i ljubavi prema Bogu. Podnoseći tešku vodenu bolest bez ijedne riječi pritužbe, blago je usnula u Gospodinu u Aptu, 26. studenoga 1360. godine.
Čuda
Gospodin je život blažene Delfine pratio mnogim nadnaravnim milostima i znamenjima. Imala je dar proroštva, spoznaje skrovitih događaja i viđenja nebeskoga svijeta. Na sam dan njezine smrti, 26. studenoga 1360. godine, bolesni čovjek Stefano Martino, koji se godinama mogao kretati isključivo uz pomoć štaka, ušao je u crkvu u Aptu gdje je ležalo njezino tijelo i po njezinu zagovoru smjesta potpuno ozdravio, napustivši štake.
Sutradan je gradski upravitelj u njezinoj kući priredio objed za siromahe, no okupilo se više od dvije stotine gladnih, trostruko više nego što se moglo nahraniti s pet pripremljenih litara graška. Po njezinu zagovoru hrana se čudesno umnožila: svi su se do sita najeli, a na kraju je ostao još čitav pun kotao netaknuta jela.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blažene Delfine položeno je u franjevačku crkvu u Aptu, pokraj zemnih ostataka njezina svetoga supruga Elzeara. Crkveni postupak za proglašenje svetom pokrenut je već 1363. godine pod pokroviteljstvom pape Urbana V., Elzearova kumčeta, koji je potvrdio njezino štovanje, no burna povijesna zbivanja odgodila su konačni zaključak pa je Delfina ostala upisana u zbor blaženika.
Njezin se spomendan u Rimskom martirologiju slavi 26. studenoga, a u Franjevačkome redu 27. studenoga. U kršćanskoj umjetnosti blažena Delfina od Signea prikazuje se u siromašnom habitu franjevačke trećoredice, često sa svojim svetim suprugom Elzearom, držeći u ruci ljiljan djevičanstva, krunicu ili posudu s hranom za siromahe, kao nebeski uzor bračne čistoće, radikalnoga siromaštva i strpljivoga podnošenja patnje.
Isti dan, 26. studenoga, slave se i
- Blažena Kajetana Sterni, redovnica 19. stoljeće
- Blaženi Jakov Alberione, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Alipije Stupnik, đakon 7. stoljeće
- Sveti Belin Padovanski, biskup i mučenik 12. stoljeće
- Sveti Konrad od Konstanza, biskup 10. stoljeće
- Sveti Leonardo Portomauricijski, prezbiter 18. stoljeće
- Sveti Silvestar Guzzolini, opat 13. stoljeće
- Sveti Siricije, papa 4. stoljeće
- Sveti Toma Đinh Viết Dụ i Dominik Nguyễn Văn Xuyên, prezbiteri i mučenici 19. stoljeće
- Blaženi Hugo Taylor, prezbiter, i Marmaduke Bowes, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Poncije iz Faucignyja, redovnik 12. stoljeće
- Sveti Humilis iz Bisignana Pirozzo, redovnik 17. stoljeće
- Sveti Nikon Pokajnik, redovnik 10. stoljeće