Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 18. stoljeće › Životopisi › Sveti Leonardo Portomauricijski

Sveti Leonardo Portomauricijski
Klikni za povećanje
×
Sveti Leonardo Portomauricijski
Sveti Leonardo Portomauricijski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Leonardo Portomauricijski

Spomendan
26. studenoga
Razdoblje
18. stoljeće
Smrt
1751.

Život

Sveti Leonardo Portomauricijski, krsnim imenom Paolo Gerolamo Casanova, rođen je 20. prosinca 1676. godine u mjestu Porto Maurizio na ligurskoj obali, u obitelji pomorskoga kapetana Domenica Casanove i Anne Marije Benze. U trinaestoj godini poslan je u Rim kod ujaka Agostina kako bi pohađao studije na Rimskom kolegiju kod isusovaca. Iako mu je ujak namijenio liječničku karijeru, Leonardo je u devetnaestoj godini odlučio obući siromaški habit Manje braće reformata. Ujak ga se zbog toga odrekao, no mladić je u listopadu 1697. godine stupio u novicijat u Ponticelli Sabinu, uzevši ime brat Leonardo.

Nakon studija u samostanu svetoga Bonaventure na Palatinu u Rimu, 1702. godine zaređen je za prezbitera. Nadao se odlasku u misije u Kinu, no teško krvarenje iz želuca i sušica doveli su ga na rub smrti. Liječnici su ga poslali u rodni zavičaj, gdje se nakon četiri godine, po zagovoru Blažene Djevice Marije, čudesno i potpuno oporavio. Od tada je započeo njegov golemi propovjednički rad. Veliki toskanski vojvoda Cosimo Treći povjerio mu je samostan Monte alle Croci u Firenci, odakle je Leonardo započeo svoje glasovite pučke misije po Toskani, a 1710. godine utemeljio je samotište Incontro u planinama kod Firence radi duhovne obnove misionara.

Sljedećih četrdeset godina otac Leonardo obišao je cijelu sjevernu i srednju Italiju, održavši više od tri stotine pučkih misija. Njegove su propovijedi bile toliko posjećene da crkve nisu mogle primiti mnoštvo, pa je redovito propovijedao na otvorenim trgovima i poljima pred desecima tisuća slušatelja. Na poziv papa Klementa Dvanaestoga i Benedikta Četrnaestoga propovijedao je u Rimu. Godine 1744. poslan je na otok Korziku, gdje je svojim mirotvornim propovijedanjem uspio pomiriti zavađene rodove i zaustaviti krvne osvete. Bio je neumoran širitelj pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu, trajnog euharistijskoga klanjanja i Bezgrješnoga Začeća, za koje je tražio dogmatsko proglašenje. Ipak, njegovo najpoznatije djelo bilo je širenje pobožnosti križnoga puta: podigao je čak pet stotina i sedamdeset i jednu kalvariju, među kojima je najglasovitija ona u rimskom Koloseumu iz 1750. godine. Potpuno iscrpljen, vratio se u samostan svetoga Bonaventure na Palatinu u Rimu, gdje je preminuo u noći 26. studenoga 1751. godine u sedamdeset i petoj godini života.

Čuda

Sveti Leonardo bio je na glasu kao veliki čudotvorac. Njegovo vlastito ozdravljenje od teške sušice i plućnoga krvarenja u mladosti smatrano je čudom po zagovoru Gospe. Tijekom propovijedanja u Genovi i Porto Mauriziju prorekao je točno mjesto i gradnju velebne bazilike koja je kasnije podignuta. Njegovim zagovorom događala su se mnoga tjelesna ozdravljenja, no najveća su čuda bila trenutačna obraćenja okorjelih razbojnika i ubojica koji su pred njegovim križem padali na koljena. Nakon smrti njegovo je tijelo ostalo djelomično neraspadnuto.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Leonarda Portomauricijskoga slavi se 26. studenoga, na dan njegova preminuća. Njegovo tijelo počiva pod glavnim oltarom crkve svetoga Bonaventure na Palatinu u Rimu, a dio relikvija čuva se u katedrali u Imperiji (Porto Maurizio), čiji je glavni nebeski zaštitnik. Papa Pio Šesti proglasio ga je blaženim 19. lipnja 1796. godine, a papa Pio Deveti uvrstio ga je među svetce 29. lipnja 1867. godine. Papa Pio Jedanaesti proglasio ga je 17. ožujka 1923. godine nebeskim zaštitnikom svih misionara u katoličkim zemljama. U likovnoj umjetnosti prikazuje se u franjevačkom habitu s velikim raspelom u ruci, s postajama križnoga puta u pozadini ili s knjigom svojih spisa.

Isti dan, 26. studenoga, slave se i