Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 18. stoljeće › Životopisi › Sveti Ivan Krstitelj de la Salle

Sveti Ivan Krstitelj de la Salle
Klikni za povećanje
×
Sveti Ivan Krstitelj de la Salle
Sveti Ivan Krstitelj de la Salle. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Ivan Krstitelj de la Salle

Spomendan
7. travnja
Razdoblje
18. stoljeće
Smrt
1719.

Život

Sveti Ivan Krstitelj de la Salle rođen je 30. travnja 1651. godine u Reimsu u Francuskoj, u uglednoj plemićkoj obitelji pravnika Louisa de la Sallea i Nicolle de Moët de Brouillet. Odgojen u dubokoj pobožnosti, već je u šesnaestoj godini postao kanonik stolne crkve u Reimsu. Studirao je na pariškoj Sorboni i u sjemeništu Saint-Sulpice, gdje se istaknuo bistrinom uma i strogošću života. Nakon rane smrti roditelja morao je prekinuti studij kako bi preuzeo skrb i odgoj svoje mlađe braće i sestara.

Za svećenika je zaređen 9. travnja 1678. godine, a dvije godine kasnije postigao je i doktorat iz teologije. Kao duhovni izvršitelj oporuke blaženoga Nikole Rolanda preuzeo je brigu o sestrama Presvetoga Djeteta Isusa. Kada ga je 1679. godine pobožni laik Adrien Nyel zamolio za pomoć u otvaranju besplatnih pučkih škola za siromašne dječake, Ivan Krstitelj je u tome prepoznao izravan Božji poziv, premda je u početku osjećao naravnu odbojnost prema radu s neukim pučkim učiteljima.

Uvidjevši da su siromašna djeca prepuštena ulici, neznanju i grijehu zbog nedostatka dobrih i kreposnih učitelja, Ivan Krstitelj je učitelje primio u vlastitu kuću, hranio ih za svojim stolom i počeo ih duhovno i pedagoški izgrađivati. Kako bi se posve poistovjetio sa siromasima, odrekao se bogate kanoničke nadarbine i sav svoj obiteljski imetak razdijelio gladnima tijekom strašne zime 1683. godine. Dana 25. svibnja 1684. utemeljio je Kongregaciju braće kršćanskih škola (školsku braću), prvu mušku redovničku zajednicu u povijesti Crkve sastavljenu isključivo od braće laika posvećenih kršćanskom odgoju mladeži.

Uveo je korjenite obnove u školstvo: zamijenio je pojedinačnu poduku razrednom nastavom, uveo poučavanje na materinskom francuskom jeziku umjesto na latinskom, otvorio prva učiteljska sjemeništa (pedagoške škole), tehničke i nedjeljne škole za mlade radnike. Zbog svojih naprednih metoda podnio je teška protivljenja svjetovnih učitelja i jansenista, ali je ostao nepokolebljiv u poslušnosti Crkvi. Iscrpljen pokorom i radom, preminuo je u Saint-Yonu pokraj Rouena na Veliki petak, 7. travnja 1719. godine, s riječima: "U svemu se klanjam Božjem vođenju sa mnom".

Štovanje i zaštitništvo

Svetim ga je proglasio papa Lav XIII. 24. svibnja 1900. godine, nakon što ga je beatificirao 1888. godine. Papa Pio XII. proglasio ga je 15. svibnja 1950. godine sveopćim nebeskim zaštitnikom svih učitelja i kršćanskih odgojitelja. Njegov liturgijski spomendan slavi se 7. travnja. Njegove svete relikvije počivaju u generalnoj kući školske braće u Rimu. Prikazuje se u svećeničkom talaru s prepoznatljivim ovratnikom, okružen siromašnom djecom koju poučava iz knjige.

Isti dan, 7. travnja, slave se i