Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 18. stoljeće › Životopisi › Sveti Josip Marija Tomasi

Sveti Josip Marija Tomasi
Klikni za povećanje
×
Sveti Josip Marija Tomasi
Sveti Josip Marija Tomasi. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · KARDINAL

Sveti Josip Marija Tomasi

Spomendan
1. siječnja
Razdoblje
18. stoljeće
Smrt
1713.

Život

Sveti Josip Marija Tomasi rođen je 12. rujna 1649. godine u Licati na Siciliji, kao najstariji sin vojvode Giulija Tomasija, princa od Lampeduse, i Rosalije Traine. Kao nasljednik kneževskoga naslova bio je predviđen za visoku službu na španjolskom kraljevskom dvoru u Madridu. No Josip je u srcu čeznuo biti najmanji u kraljevstvu Božjemu. Dana 25. ožujka 1666. godine pred bilježnikom se svečano odrekao prava prvorodstva, kneževskoga naslova i golema obiteljskog imetka u korist mlađega brata Ferdinanda te stupio u Red regularnih klerika teatinaca u Palermu.

Studirao je filozofiju i teologiju u Messini, Ferrari, Modeni i Rimu, a za svećenika je zaređen na sam Božić 1673. godine. Josip Marija bio je čovjek zadivljujuće učenosti: uz klasične jezike latinski i grčki, naučio je hebrejski, sirijski, aramejski, kaldejski, arapski i etiopski jezik, obrativši na katoličku vjeru svoga učitelja židovskoga rabina. Odbio je sve visoke časti unutar reda kako bi se posvetio proučavanju drevnih rukopisa, Svetoga pisma i crkvenih otaca.

Istražujući vatikanske i europske knjižnice, izdao je temeljna kritička izdanja drevnih liturgijskih tekstova, sakramentara i antifonara, postavši preteča suvremene liturgijske obnove, zbog čega su ga prozvali "princom rimskih liturgičara". Zalagao se za djelatno sudjelovanje vjernika u bogoslužju i uvođenje gregorijanskoga pjevanja.

Papa Klement XI., koji ga je imao za duhovnika i ispovjednika, prisilio ga je pod prijetnjom poslušnosti da prihvati kardinalski grimiz 18. svibnja 1712. godine. Kao kardinal živio je u krajnjem siromaštvu, uzimajući za uzor svetoga Karla Boromejskoga: osobno je svake nedjelje poučavao siromašnu djecu katekizmu u svojoj naslovnoj crkvi San Martino ai Monti i dijelio milostinju siromasima. Preminuo je u Rimu 1. siječnja 1713. godine u šezdeset i četvrtoj godini života.

Štovanje i zaštitništvo

Svetim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 12. listopada 1986. godine, nakon što ga je Pio VII. beatificirao 1803. godine. Njegov liturgijski spomendan slavi se 1. siječnja (u nekim kalendarima 3. siječnja). Njegovo neraspadnuto tijelo počiva pod oltarom u bazilici Sant'Andrea della Valle u Rimu.

Isti dan, 1. siječnja, slave se i