Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveti Vincent Marija Strambi

Sveti Vincent Marija Strambi
Klikni za povećanje
×
Sveti Vincent Marija Strambi
Sveti Vincent Marija Strambi. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Vincent Marija Strambi

Spomendan
1. siječnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1824.

Život

Sveti Vincent Marija Strambi, rođen pod imenom Vincenzo, ugledao je svjetlo dana 1. siječnja 1745. u Civitavecchiji u Italiji, kao najmlađe dijete ljekarnika Giuseppea i majke Eleonore rođene Gori. Sva su njegova starija braća umrla u djetinjstvu. Odgojen u vjeri, osjetio je svećenički poziv te je započeo nauke u sjemeništu u Montefiasconu i Rimu, istaknuvši se izvanrednim darom govorništva. Prije svećeničkoga ređenja obavio je duhovne vježbe kod svetoga Pavla od Križa, utemeljitelja pasionista. Oduševljen strogošću i ljubavlju prema Raspetome, zatražio je ulazak u red, no utemeljitelj ga je isprva odbio zbog krhka zdravlja. Za svećenika je zaređen 19. prosinca 1767., a nakon ustrajnih molbi sveti Pavao od Križa primio ga je u novicijat, gdje je položio zavjete 1769. uzevši ime Vinko Marija od svetoga Pavla.

Otac Strambi postao je neumorni pučki propovjednik čije su propovijedi o Muci Gospodnjoj obraćale okorjele grešnike. Bio je prisutan uz uzglavlje svetoga Pavla od Križa na njegovoj samrtnoj postelji te je kasnije napisao njegov životopis. Obnašao je najviše službe u redu, a papa Pio VII. imenovao ga je 1801. biskupom Macerate i Tolentina. Kao biskup zadržao je strogi pasionistički način života: nosio je jednostavan redovnički habit, jeo skromno, a biskupske prihode trošio na siromahe, osnivajući sirotišta i domove za nemoćne. Osobito se brinuo za odgoj svećenika i obnovu sjemeništa. Bio je duhovni vođa svete Ane Marije Taigi te svetoga Gašpara del Bufala i svetoga Vinka Pallottija.

Kada je Napoleon 1808. pripojio Maceratu i zahtijevao prisegu vjernosti Carstvu, biskup Strambi je to odlučno odbio, rekavši da sluša samo papu. Zbog toga je prognan u Novaru, a potom u Milano, gdje je proveo pet godina u progonstvu. U svoju se biskupiju vratio 1814. godine, neumorno obnavljajući moralni i vjerski život. Godine 1823. papa Lav XII. prihvatio je njegovo umirovljenje i pozvao ga u Rim za svoga osobnoga savjetnika i ispovjednika. Kada se krajem te godine papa smrtno razbolio, sveti Vincent ponudio je svoj život Bogu u zamjenu za život Kristova namjesnika. Papa se iznenada i potpuno oporavio, a sveti Vincent Marija Strambi preminuo je od kapi na svoj sedamdeset i deveti rođendan, 1. siječnja 1824. godine u Rimu.

Čuda

Godine 1817., kada su se francuske trupe povlačile prema Macerati, prijetila je opasnost od razaranja i pokolja stanovništva. Biskup Strambi okupio je svećenike i klerike u kapeli te nakon sat i pol žarke molitve ustao i s vjerom objavio da će grad biti pošteđen po zagovoru Majke Božje. Osobno je izišao pred neprijateljskoga generala i izmolio da vojska mirno mimoiđe grad, čime je Macerata bila čudesno spašena.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Vincenta Marije Strambija slavi se 1. siječnja. Papa Pio XI. proglasio ga je blaženim 26. travnja 1925., a papa Pio XII. proglasio ga je svetim 11. lipnja 1950. godine. Njegovo tijelo počiva u crkvi svetoga Filipa u Macerati, dok je u rimskoj bazilici svetih Ivana i Pavla sačuvana njegova spomen-kapela. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u crnom pasionističkom habitu sa znakom Muke i biskupskim križem oko vrata, držeći raspelo u ruci.

Isti dan, 1. siječnja, slave se i