Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blaženi Ferdinand Marija Baccilieri

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Ferdinand Marija Baccilieri

Spomendan
13. srpnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1893.

Život

Blaženi Ferdinand Marija Baccilieri rođen je 14. svibnja 1821. u mjestu Campodoso di Reno Finalese pokraj Modene u Italiji, u imućnoj obitelji učitelja. Kršten je sutradan u župnoj crkvi. Odgojen u dubokoj pobožnosti, školovao se kod barnabita u Bologni i isusovaca u Ferrari. Privučen primjerom svetoga Franje Ksaverskoga, želio je postati isusovački misionar i poći u daleke prekomorske zemlje, pa je 1838. stupio u isusovački novicijat u Rimu. No zbog krhka zdravlja morao je napustiti novicijat i vratiti se kući. Teologiju je dovršio u Ferrari te je 2. ožujka 1844. zaređen za svećenika. Kasnije je postigao i doktorat iz građanskoga i crkvenoga prava na sveučilištu u Bologni te predavao u sjemeništu u Finale Emiliji.

Godine 1851. kardinal Carlo Oppizzoni poslao ga je za vikara u zapuštenu župu Galeazza Pepoli pokraj Bologne, koja je prolazila kroz teško razdoblje vjerskoga i moralnoga propadanja. Sljedeće je godine imenovan župnikom te je na toj dužnosti ostao punih četrdeset i jednu godinu, sve do svoje smrti. Don Ferdinand se sav posvetio duhovnoj obnovi povjerenoga puka. Bio je čovjek neprestane molitve i pokore, provodeći i do šesnaest sati dnevno u ispovjedaonici. Zbog njegova neumornoga ispovjedničkoga rada i mudroga duhovnog vodstva, kardinal Parocchi usporedio ga je sa svetim Ivanom Marijom Vianneyjem, arškim župnikom. Godine 1855. položio je zavjete kao trećoredac Reda slugu Marijinih (servita), posvetivši cijelu župu Žalosnoj Gospi.

Uvidjevši teške nevolje siromašnih seoskih djevojaka, okupio je skupinu pobožnih trećoredica te je 1866. utemeljio redovničku zajednicu Služavki Marijinih iz Galeazze. Sestre su se posvetile vjeronaučnoj poduci djece, besplatnomu školovanju siromašnih djevojčica i kućnoj njezi bolesnika. Kada je 1867. godine uslijed teške bolesti privremeno izgubio glas, nije klonuo: svoje je propovijedi i nagovore pisao na papir kako bi ih drugi čitali naglas, a sam je nastavio neumorno ispovijedati. Preminuo je u Galeazzi 13. srpnja 1893. godine u sedamdeset i drugoj godini života, ostavivši iza sebe preporođenu i svetu župnu zajednicu.

Čuda

Za njegovu beatifikaciju Crkva je pomno ispitala i potvrdila čudesno ozdravljenje koje se dogodilo po njegovu nebeskom zagovoru. Liječničko povjerenstvo i zbor teologa utvrdili su da se dogodilo trenutno, potpuno i trajno ozdravljenje teško oboljele osobe koje se ne može protumačiti naravnim putem, što je papa Ivan Pavao II. potvrdio svečanim dekretom o čudu.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan blaženoga Ferdinanda Marije Baccilijerija slavi se 13. srpnja, na dan njegova rođenja za nebo. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je časnim slugom Božjim 6. travnja 1995., a blaženim 3. listopada 1999. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegovi posmrtni ostaci počivaju u crkvi matične kuće Služavki Marijinih u Galeazzi. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkom ruhu sa servitskim škapularom i raspelom u ruci, kako sjedi u ispovjedaonici ili poučava katekizam seosku djecu.

Isti dan, 13. srpnja, slave se i