BLAŽENICA · DJEVICA
Blažena Placida Viel
- Spomendan
- 4. ožujka
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1877.
Život
Blažena Placida Viel rođena je 26. rujna 1815. godine u mjestu Quettehou u Normandiji, kao jedno od osmero djece pobožnih poljodjelaca Hervéa Viela i supruge mu Jeanne. Na krštenju je primila imena Eulalie-Victoire-Jacqueline, no obitelj ju je zvala Victoire. Njezina teta bila je sveta Maria Magdalena Postel, utemeljiteljica Sestara kršćanskih škola od Milosrđa. Djevojčica je bila vedra, blaga i marljiva, a prvu svetu pričest primila je prije uobičajene dobi jer je župnik prepoznao njezinu duhovnu zrelost. U mladosti je izučila krojački zanat i poučavala seosku djecu katekizmu i pobožnim pjesmama.
Posjećujući svoju tetu u zapuštenoj opatiji Saint-Sauveur-le-Vicomte, Victoire je osjetila redovnički poziv te je 1. svibnja 1835. godine obukla habit i uzela ime sestra Placida. Doživotne zavjete položila je 21. rujna 1838. godine. U početku je vršila najskromnije poslove u samostanskoj kuhinji, a sveta utemeljiteljica ubrzo joj je povjerila službu magistre novakinja i generalne asistentice. Kako bi prikupila novčana sredstva za obnovu srušene opatijske crkve, sestra Placida poduzela je naporna putovanja u Pariz, gdje ju je primila i kraljica Marie-Amélie, te diljem Francuske, Belgije, Njemačke i Austrije, proseći pomoć od vrata do vrata u dubokoj vjeri i poniznosti.
Nakon smrti svete Marije Magdalene Postel 1846. godine, sestra Placida je u dobi od trideset i jedne godine jednoglasno izabrana za njezinu nasljednicu kao generalna poglavarica družbe. Kroz tri desetljeća mudrog i plodnog upravljanja dovršila je velebnu obnovu opatije te isposlovala papinsko odobrenje pravila od pape Pija IX. 1859. godine. Pod njezinim se vodstvom družba povećala sa 150 na više od tisuću redovnica i otvorila preko stotinu novih škola i samostana u Francuskoj i Njemačkoj.
Tijekom teških iskušenja Francusko-pruskoga rata 1870. i 1871. godine majka Placida pretvorila je drevnu opatiju u veliku vojnu bolnicu, gdje su sestre s herojskom ljubavlju dvorile i tješile više od osam tisuća ranjenih i umirućih vojnika obiju zaraćenih strana. Iscrpljena neumornim radom i dugotrajnim naporima, majka Placida Viel preminula je u opatiji Saint-Sauveur-le-Vicomte 4. ožujka 1877. godine.
Čuda
Gospodin je krasio život blažene Placide dubokim mirom i plodovima djelatne ljubavi, a njezin zagovor na nebu potvrđen je čudesnim uslišanjima. Tijekom procesa beatifikacije istražena su i kanonski priznata čudesna ozdravljenja bolesnika koja su se dogodila po njezinu zagovoru, a koja su medicinska i teološka povjerenstva Svete Stolice potvrdila kao znanstveno neobjašnjiva. Vjernici su joj se s velikim pouzdanjem utjecali u svim životnim i obiteljskim tjeskobama, svjedočeći o trajnoj pomoći koju pruža onima koji zazivaju njezino posredovanje pred prijestoljem Božjim.
Štovanje i zaštitništvo
Postupak za beatifikaciju majke Placide Viel pokrenut je u Rimu 1935. godine, a papa Pio XII. potvrdio je junački stupanj njezinih kršćanskih kreposti 9. veljače 1941. godine, proglasivši je časnom službenicom Božjom. Isti ju je papa svečano proglasio blaženom 6. svibnja 1951. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu.
Njezino tijelo počiva uz tijelo svete utemeljiteljice u opatijskoj crkvi u Saint-Sauveur-le-Vicomteu u Normandiji. Njezin se liturgijski spomendan slavi 4. ožujka. U umjetnosti se prikazuje u redovničkom habitu svoje družbe s križem na prsima, s planovima gradnje ili raspelom u ruci, u stavu ponizne molitve i blagosti.
Isti dan, 4. ožujka, slave se i
- Blaženi Humbert III. Savojski, grof 12. stoljeće
- Blaženi Kristofor Bales, prezbiter, Aleksandar Blake i Nikola Horner, mučenici 16. stoljeće
- Sveti Kazimir, kraljević 15. stoljeće
- Blaženi Ivan Antun Farina, biskup 19. stoljeće
- Blaženi Miečislav Bohatkiewicz, Vladislav Maćkowiak i Stanislav Pyrtek, prezbiteri i mučenici 20. stoljeće
- Sveti Apijan iz Comacchija, pustinjak 8. stoljeće
- Sveti Bazin od Triera, biskup 8. stoljeće
- Sveti Fotije, Arhelaj, Kvirin i 17 drugova, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Petar od Cave, opat 11. stoljeće