Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveti Justin de Jacobis

Sveti Justin de Jacobis
Klikni za povećanje
×
Sveti Justin de Jacobis
Sveti Justin de Jacobis. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Justin de Jacobis

Spomendan
31. srpnja
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1860.

Život

Sveti Justin de Jacobis rođen je 9. listopada 1800. u San Feleu u talijanskoj pokrajini Potenza, kao sedmo dijete u plemićkoj i pobožnoj obitelji Giovannija Battiste de Jacobisa i Marije Giuseppine rođene Muccia. Privučen evanđeoskim služenjem siromašnima, 17. listopada 1818. stupio je u Misijsku pučku družbu svetog Vinka Paulskoga, lazariste, u Napulju, gdje je dvije godine kasnije položio redovničke zavjete. Za svećenika je zaređen 12. lipnja 1824. u katedrali u Brindisiju. Posvetio se propovijedanju pučkih misija i vođenju duhovnih vježbi u Oriji i Monopoliju, a ubrzo je postao superior samostana u Lecceu i potom u Napulju. Kada je 1836. i 1837. Napulj opustošila epidemija kolere, otac Justin se danonoćno izlagao opasnosti poslužujući oboljele i dijeleći utjehu siromasima.

Godine 1839. Kongregacija za širenje vjere imenovala ga je prvim apostolskim prefektom Abesinije, današnje Etiopije i Eritreje, povjerivši mu uspostavu katoličkih misija u toj drevnoj kršćanskoj zemlji. Justin je u potpunosti prihvatio tamošnji narod: naučio je lokalne jezike, oblačio se poput domaćega stanovništva i slavio svetu liturgiju po aleksandrijskom etiopskom obredu. Zbog njegove neizmjerne blagosti i ljubavi narod ga je prozvao Abuna Jacob, naš otac Jakov. Njegov pristup bio je prožet dubokim poštovanjem prema drevnoj kršćanskoj baštini te je postao pionir istinskoga ekumenskog dijaloga s etiopskim koptima. Mnoge je privukao u puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom, među kojima i pravoslavnoga monaha Gabru Mihaela, kojega je poučio i zaredio za svećenika, a koji je kasnije podnio mučeništvo i proglašen blaženim.

Godine 1847. imenovan je naslovnim biskupom Nilopolisa i apostolskim vikarom Abesinije, no iz duboke poniznosti odbijao je biskupsko ređenje sve dok 1849. nije primoran prihvatiti ga, primivši posvetu u tajnosti. U pokrajinama Agame i Akele Guzay osnovao je brojne škole i sjemenište za odgoj domaćega svećenstva, udarivši time čvrste temelje Etiopskoj i Eritrejskoj katoličkoj Crkvi. Njegov uspjeh izazvao je žestok otpor i progone etiopskoga pravoslavnog patrijarha Abune Salame III. i cara Teodora II. Biskup Justin pretrpio je uhićenja, glad, žeđ, okove i višekratne progone u pustinju, no nikada nije napustio povjereno stado. Iscrpljen teškim naporima i tropskom groznicom, preminuo je 31. srpnja 1860. u dolini Eidale u podnožju planina Chedene i Hamamo, na putu prema Halaju gdje se nadao oporavku.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Justin de Jacobis pokopan je u mjestu Hebo u današnjoj Eritreji, a njegov grob stoljećima s velikim poštovanjem posjećuju i kršćani i muslimani. Postupak za njegovu kanonizaciju otvoren je 13. srpnja 1904. pod papom Pijom X. Papa Pio XI. priznao je njegove herojske kreposti 1935. godine, a papa Pio XII. proglasio ga je blaženim 25. lipnja 1939.

Svetim ga je svečano proglasio papa Pavao VI. 26. listopada 1975. u Rimu, istaknuvši da je sveti Justin postao istinski otac etiopske kršćanske zajednice vrativši je u puninu apostolske vjere. Njegov liturgijski spomendan slavi se 31. srpnja, na dan njegova preminuća.

Isti dan, 31. srpnja, slave se i