Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Sveti Antun Marija Claret

Sveti Antun Marija Claret
Klikni za povećanje
×
Sveti Antun Marija Claret
Sveti Antun Marija Claret. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Antun Marija Claret

Spomendan
24. listopada
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1870.

Život

Sveti Antun Marija Claret rođen je 23. prosinca 1807. godine u mjestu Sallent kod Barcelone u Kataloniji, kao peto od jedanaestero djece tkalca Juana Clareta i Josefe rođene Clará. Od ranog je djetinjstva rado hodočastio u obližnje marijansko svetište Majke Božje od Fussimanye. U dobi od dvanaest godina počeo je učiti očev tkački zanat, a potom je otišao u Barcelonu kako bi se usavršio u upravljanju tkalačkim strojevima. Iako je pokazivao veliku darovitost za tehniku i umjetnost graviranja, u srcu je osjetio da ga Bog poziva u višu službu.

Godine 1829. stupio je u sjemenište u Vicu, a za svećenika je zaređen 13. lipnja 1835. godine, na blagdan svetoga Antuna Padovanskoga. Privučen misionarskim žarom, pošao je u Rim s nakanom da uđe u isusovački novicijat i pođe u misije, no narušeno ga je zdravlje primoralo na povratak u domovinu. U Kataloniji i na Kanarskim otocima djelovao je kao neumorni pučki misionar, obilazeći gradove i sela pješice. Njegove su propovijedi bile toliko posjećene da su se mase morale okupljati na gradskim trgovima. Sate i sate provodio je u ispovjedaonici mireći ljude s Bogom. U Barceloni je pokrenuo veliku vjersku tiskaru koja je rasparčala milijune dobrih katoličkih knjiga. U Vicu je 16. srpnja 1849. godine utemeljio Družbu misionara sinova Bezgrješnog Srca Marijina, poznatu kao klaretinci.

Papa Pio IX. imenovao ga je 1849. godine nadbiskupom Santiago de Cube. Došavši na Kubu, proveo je duboku obnovu zapuštene nadbiskupije: ustrojio je sjemenište, uveo stegu među klerom, ozakonio tisuće kršćanskih brakova, osnivao pučke škole, bolnice i štedionice za siromahe te s Marijom Antonijom París utemeljio žensku granu družbe. Zbog svoje hrabre borbe protiv nepravdi i ropstva bio je meta mnogih napada, a u gradu Holguínu jedan ga je atentator nožem teško ranio razrezavši mu lice. Biskup je napadaču oprostio i izmolio mu pomilovanje.

Godine 1857. kraljica Izabela II. pozvala ga je u Madrid za svoga ispovjednika. Ondje je nastavio živjeti krajnje skromno, pomažući bijednima i vodeći brigu o knjižnicama i visokim školama u samostanu Escorial. Nakon izbijanja revolucije 1868. godine pošao je s prognanom kraljicom u izgnanstvo u Francusku. Sudjelovao je na Prvom vatikanskom koncilu u Rimu, gdje je žarko branio dogmu o papinskoj nezabludivosti. Progonjen od neprijatelja Crkve i shrvan bolešću, povukao se u cistercitsku opatiju Fontfroide kod Narbonnea u južnoj Francuskoj, gdje je sveto preminuo 24. listopada 1870. godine.

Čuda

Gospodin je svetoga Antuna Mariju Clareta obdario iznimnim nadnaravnim karizmama. Tijekom propovijedanja i molitve često je viđen u ekstazi i obasjan čudesnim svjetlom, a zabilježeni su i trenuci levitacije. Kraljica Izabela II. ostavila je pismeno svjedočanstvo kako je osobno vidjela nadnaravni sjaj koji je izbijao iz njegova tijela dok je slavio svetu misu.

Na Kubi je svojom molitvom i blagoslovom zaustavljao potrese i razorne oluje. Pripisuje mu se i hod po vodi te dar proricanja i čitanja ljudskih srdaca. Kada su njegovi posmrtni ostaci preneseni 1897. godine u Vic, njegovo je srce pronađeno posve neraspadnuto. Po njegovu zagovoru zabilježena su brojna čudesna ozdravljenja bolesnika.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Lav XIII. proglasio ga je časnim slugom Božjim 1899. godine. Blaženim ga je proglasio papa Pio XI. 24. veljače 1934. godine, a papa Pio XII. svečano ga je kanonizirao 7. svibnja 1950. godine.

Njegovo tijelo počiva u crkvi matične kuće klaretinaca u katalonskom gradu Vicu, gdje ga časte brojni hodočasnici. Njegov liturgijski spomendan slavi se 24. listopada. Sveti Antun Marija Claret zaštitnik je tkalaca, tiskara, pučkih misionara i katoličkog tiska. U ikonografiji se prikazuje u biskupskom ruhu ili redovničkoj haljini s prikazom Bezgrješnog Srca Marijina na grudima i knjigom u ruci.

Isti dan, 24. listopada, slave se i