SVETAC · PREZBITER
Sveti Leonardo Murialdo
- Spomendan
- 30. ožujka
- Razdoblje
- 19. stoljeće
- Smrt
- 1900.
Život
Sveti Leonardo Murialdo rođen je 26. listopada 1828. u Torinu, u imućnoj obitelji mjenjača novca Leonarda Franchina Murialda i majke Terese rođene Rho, kao sedmo od devetero djece. U djetinjstvu su ga od milja zvali Nadino. Rano je izgubio oca, pa se s bratom školovao u kolegiju otaca pijarista u Savoni. Nakon mladenačke krize vratio se u Torino te je, potaknut korizmenom propovijedi jednoga kapucina o vječnosti, odlučio svoj život posvetiti Gospodinu. Završio je studij filozofije i teologije te je 20. rujna 1851. zaređen za svećenika.
Odmah se uključio u pastoralni rad u najsiromašnijoj torinskoj četvrti Vanchiglia, obilazeći ulične dječake, mlade radnike i zatvorenike. Na poziv svetoga Ivana Bosca preuzeo je 1857. upravu oratorija svetoga Alojzija, usko surađujući s njim i sa svetim Josipom Cafassom. Nakon usavršavanja moralne teologije u sjemeništu Saint-Sulpice u Parizu, vratio se u Torino gdje je 1866. imenovan ravnateljem Zavoda mladih obrtnika (Collegio Artigianelli), doma za siromašne dječake i siročad. Tomu se poslu posvetio do kraja života, učeći dječake zanatima i kršćanskomu životu. Utemeljio je poljoprivrednu koloniju u Rivoliju, osnovao katolički ured za zapošljavanje radnika, promicao osmosatno radno vrijeme i zabranu noćnoga rada za maloljetnike te pokrenuo časopis »Glas radnika«.
Dana 19. ožujka 1873. utemeljio je sa suradnikom don Eugenijem Reffom Kongregaciju svetoga Josipa (murijaldinci), posvećenu kršćanskom i stručnom odgoju siromašne i napuštene mladeži. Govorio je da je čovjek koji moli najmoćniji čovjek na svijetu te je tražio od svojih suradnika da u odgoj unesu blagost, strpljivost i radost. Shrvan teškom upalom pluća, preminuo je u Torinu 30. ožujka 1900. godine u sedamdeset i prvoj godini života, s posljednjim riječima: »Čekam«.
Čuda
Za njegovu beatifikaciju i kanonizaciju Crkva je ispitala i potvrdila čudesna ozdravljenja izmoljena njegovim nebeskim zagovorom. Liječnička povjerenstva u Rimu potvrdila su da su se dogodila trenutna i trajna ozdravljenja teško bolesnih osoba koja medicina ne može protumačiti, što je potvrdio papa Pavao VI. svečanim dekretima o čudima.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Leonarda Murialda u općem kalendaru zabilježen je 30. ožujka, dok ga salezijanska obitelj, torinska nadbiskupija i njegova družba slave 18. svibnja kako se spomen ne bi preklapao s korizmom ili vazmenom osminom. Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 3. studenoga 1963., a svetim 3. svibnja 1970. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu. Njegovo tijelo počiva u staklenoj urni u svetištu Naše Gospe od Zdravlja u Torinu. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u svećeničkom ruhu, s raspelom ili knjigom pravila, okružen mladim radnicima i štićenicima s obrtničkim alatom.
Isti dan, 30. ožujka, slave se i
- Blažena Marija Restituta Kafka, djevica i mučenica 20. stoljeće
- Blaženi Amadej IX. Savojski, vojvoda 15. stoljeće
- Blaženi Ludovik iz Casorije Palmentieri, prezbiter 19. stoljeće
- Sveti Antun Daveluy, biskup, Petar Aumaître, Martin Luka Huin, Josip Chang Chu-gi, Toma Son Cha-son i Petar Ch'oe Hyong, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Domnin Solunski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Ivan Klimak, opat 7. stoljeće
- Sveti Regul (Rieul) od Senlisa, biskup 3. stoljeće
- Sveti Sekund iz Astija, mučenik 2. stoljeće
- Sveti Zosim od Sirakuze, biskup 7. stoljeće
- Sveta Osburga, opatica 11. stoljeće
- Sveti carigradski mučenici pod Konstancijem, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Julijan Álvarez, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Klinije, opat 11. stoljeće
- Sveti Petar Regalado, prezbiter 15. stoljeće