Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 19. stoljeće › Životopisi › Blažena Marija Adeodata Pisani

Blažena Marija Adeodata Pisani
Klikni za povećanje
×
Blažena Marija Adeodata Pisani
Blažena Marija Adeodata Pisani. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA I OPATICA

Blažena Marija Adeodata Pisani

Spomendan
25. veljače
Razdoblje
19. stoljeće
Smrt
1855.

Život

Blažena Marija Adeodata Pisani, krsnim imenom Maria Teresa, rođena je 29. prosinca 1806. u Napulju u Italiji, a krštena je istoga dana u župnoj crkvi svetoga Marka na Pizzofalconeu. Bila je jedina kći malteškoga plemića, baruna Benedetta Pisanija Mompalaa Cuzkerija, i talijanske plemkinje Vincenze rođene Carrano. Obiteljski mir ubrzo je razorio očev razuzdani život i sklonost piću, pa je majka napustila dom, a malu Mariju Teresu povjerila na odgoj baki po ocu u Napulju. Kada joj je u desetoj godini umrla baka, djevojčica je poslana u ugledni internat Madama Prota, gdje su se školovale kćeri napuljskoga plemstva. Zbog zlostavljanja jedne sluškinje u djetinjstvu imala je trajnu tjelesnu manu ramena i slabašno zdravlje.

Nakon političkih previranja u Napulju 1821. godine njezin je otac prognan na Maltu, kamo je 1825. došla živjeti i Marija Teresa sa svojom majkom, nastanivši se u Rabatu pokraj Mdine. Majka joj je pokušavala pronaći uglednoga plemićkog zaručnika, no djevojka je odlučno odbila sve bračne ponude, žudeći jedino za skrovitim životom molitve i služenja siromasima. Kada je navršila dvadeset i jednu godinu, unatoč majčinu protivljenju, stupila je u drevni samostan benediktinki svetoga Petra u Mdini na Malti. Položivši svečane redovničke zavjete 8. ožujka 1830., uzela je ime Marija Adeodata, što znači »od Boga darovana«.

U strogoj samostanskoj klauzuri sestra Adeodata obnašala je razne skromne službe: bila je tri puta sakristanka, vratarica, bolničarka i učiteljica novakinja. Odlikovala se iznimnom vještinom u izradi crkvene čipke. Iako odvojena od svijeta rešetkama klauzure, njezina je ljubav dosezala do najudaljenijih siromaha, koje je s ljubavlju tješila na samostanskim vratima, dijelila im hranu i poučavala ih kršćanskom nauku. Provodila je sate i sate u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, a Bog ju je obdario najvišim mističnim milostima, viđenjima i darom levitacije. Napisala je izvanredno duhovno djelo pod naslovom »Mistični vrt duše koja ljubi Isusa i Mariju«, zbirku svojih osobnih razmatranja napisanih između 1835. i 1843. godine.

Dana 30. lipnja 1851. jednoglasno je izabrana za opaticu samostana svetoga Petra. Kao poglavarica mudro je upravljala zajednicom, usklađujući zahtjeve redovničkoga pravila s majčinskom blagošću prema sestrama i brigom za siromahe. Zbog teške srčane bolesti morala se 1853. povući s položaja opatice, provodeći posljednje mjesece u trajnoj patnji i tihom prikazivanju svoga života Bogu. Preminula je sveto u samostanu u Mdini 25. veljače 1855. godine, u četrdeset i osmoj godini života.

Čuda

Gospodin je proslavio sestru Mariju Adeodatu čudesima još za života, a napose nakon njezine smrti. Za njezinu beatifikaciju Sveta Stolica priznala je čudo koje se dogodilo 24. studenoga 1897. u Italiji. Opatica Giuseppina Damiani iz benediktinskoga samostana svetoga Ivana Krstitelja u Subiacu bolovala je od teškoga, uznapredovalog i smrtonosnog tumora želuca, koji su liječnici proglasili neizlječivim; nakon što se u molitvi s vjerom utekla zagovoru časne majke Adeodate Pisani, opatica je u trenu i potpuno ozdravila bez ikakva medicinskog zahvata.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blažene Marije Adeodate Pisani počiva u kripti samostana svetoga Petra u Mdini na Malti. Njezine nekadašnje samostanske ćelije danas su uređene kao muzej i otvorene za posjetitelje. Postupak za njezinu beatifikaciju otvoren je 1898. godine pod papom Lavom XIII. Papa Ivan Pavao II. priznao je njezine herojske kreposti 24. travnja 2001., a 9. svibnja iste godine svečano ju je proglasio blaženom u Floriani na Malti tijekom svoga pastoralnog pohoda toj otočnoj zemlji.

Njezin se liturgijski spomendan u Rimokatoličkoj Crkvi slavi 25. veljače, na dan njezine smrti.

Isti dan, 25. veljače, slave se i